Uvoznici kineske robe, pored prikazivanja nerealno niskih faktura, robu deklarišu pod sirovine na koje se nerijetko ne obračunava carina i tako nanose štetu budžetima i ostvaruju prednost na tržištu nad konkurencijom. Baš zbog toga ne treba se čuditi zašto jakna košta "tlinaest malaka" i zašto je poslije prve kiše moramo baciti.
Kineska roba, prvenstveno proizvodi tekstilne i kožarske industrije, preplavila je svijet, ali se ostale države na sve načine bore da njena cijena bude veća kako ne bi ugušila domaće porizvođače. Rijetko gdje u svijetu je moguće kupiti hlače, majicu, jaknu ili neki drugi odjevni predmet po cijenama koje su na snazi u BiH. Francuska je zatražila uvođenje kvota na uvoz kineskog tekstila, a Njemačka je do te mjere oporezovala kinesku robu da joj je cijena gotovo ista ako ne i veća od domaćeg proizvoda. Zemlje EU su uvele dvostruki monitoring koji omogućava provjeru izvoznih dozvola izdatih u Kini i uvoznih dozvola izdatih u EU. Mjere koje preduzimaju razvijene zemlje često se kose sa pravilima Svjetske trgovinske organizacije, ali za razliku od BiH, takvim zemljama je stalo do domaće proizvodnje i zdravlja svojih građana.
Očito je da se niko od nadležnih u BiH nije zapitao kako pamučna majica koja pređe desetine hiljada kilometara od fabrike do našeg kupca može da bude skoro za džaba. Ne pita se niko ni zašto kineska konfekcija ima specifičan miris zbog kojeg su joj čak bile zatvorene granice pojedinih zemalja, jer je roba premazana formaldehidom koji se koristi za sprečavanje buđi i izaziva iritaciju kože. Možda nama ovo sve odgovara, jer narod ne može da kupi skuplju robu pa mu dobro dođe i užasna kineska alternativa.
U Mađarskoj je, prema zvaničnoj statistici, bez posla u prvih devet mjeseci ove godine ostalo 32.800 ljudi, što je povećanje od čak 124 odsto u odnosu na isti period prošle godine, kada je otpušteno 14.600 radnika. U ovom periodu radnike je otpuštalo više od 500 poslodavaca.