Uspeli smo nastavljamo, može da bude slogan posle razgovora premijera i resornih ministara s udruženjima, proizvođačima i distributerima na kojem je dogovoreno smanjenje cena osnovnih životnih namirnica u RS.
Cene osnovnih životnih namirnica, kako je dogovoreno, će biti snižene u proseku za deset procenata, što nije ni tako malo ako se uzme u obzir da će sada da pojeftine hleb, mleko, ulje, lekovi...
Mora se priznati da je Vlada RS uspela u nameri da smanji cene osnovnih životnih namirnica, iako su nasuprot sebe imali čvrsto stanovište da to ne treba uraditi. Verovatno se mnogi pitaju zašto je to tako.
Udruženja koja okupljaju proizvođače i distributere imaju svoje argumente, a Vlada svoje. Prvi su povećali cene osnovnih životnih namirnica nakon velikog talasa poskupljenja nafte na svetskim tržištima, koje je prouzrokovalo povećanje cena žita i brašna i ostalih osnovnih namirnica u 2007. i početkom 2008. godine.
Logično je bilo da se cene krajnjih proizvoda povećaju, kako bi marža i zarada proizvođača ostala ista, i kako ne bi oni išli u "još veći minus". Ruku na srce bilo je perioda kada su proizvođači držali cenu proizvoda na granici rentabiliteta, ali kada su dobili odrešene ruke da sami formiraju cene krenuli su u njihovo postepeno dizanje.
Ipak, nijedna kriza nije večna, nijedno povećanje cena nije večno, pa je bilo logično da kada je cena nafte počela da pada sa 190 na 100 dolara za barel, da i cene osnovnih životnih namirnica počnu padati. Ali to se ne dešava, jer prvo opravdanje za to je da su nabavljenje velike količine sirovina po viskom cenama i da ne mogu sada da se cene proizvoda spuste.
Pa dobro, i to je ekonomija, i verujemo u to, ali da smo napravili toliko zaliha da nekoliko meseci ne možemo da spustimo cene, ne mogu da verujem. Pa zar smo kupili toliko nafte da cena goriva na pumpama nije mogla da se spusti nekoliko meseci. To su, moram da priznam, priče za malu decu.
Ako se iko voli voziti automobilima to su građani RS. I ako se samo vozite kroz RS možete da vidite da je cena nafte u pojedinim gradovima različita i da se prave razlike i do 20 odsto.
Građani dobro znaju da je naše udruženje naftaša, kada treba povećati cenu nafte, najbrže, ali kada treba spustiti cenu onda smo tu jako spori. Njihovo glavno opravdanje je da imamo velike zalihe koje su nabavljenje po visokim cenama i da ne mogu oni da snose rizik gubitka profita.
Iz svega se može izvesti zaključak da je u RS potrebna snažnija kontrola cena osnovnih životnih namirnica i da ministarstva moraju da se više uključe preko zakonskih i podzakonskih akata u kontroli cena osnovnih životnih namirnica, jer im to na kraju krajeva i jeste uloga.
Ako država prepusti aktivnu ulogu proizvođačima i distributerima bez kontrole, uticaja i snage da ukine monopolistički pogled trgovaca, ne piše nam se dobro. Nije dobro ne kontrolisati povećanje cena, kada imate povećanje uvoza, debalansa i veći rast cena i troškova života nego što rastu plate zaposlenih.
Ukoliko za sve ovo ne postoji koordinisana kontrola sa republičkog i opštinskog nivoa i ako se na sve to ogluše udruženja ne možemo imati dobru ekonomiju koja vodi ka boljem životu.
Ostaje nam da se strpimo još sedam dana kada će Uredba Vlade RS o smanjenju marži stupiti na snagu i kada će udruženje proizvođača i distributera smanjiti cene, a do tada predlažem da se manje vozimo i pazimo kako i koliko kupujemo, jer zalihe su na izdisaju.