Povećanje inflacije uticalo na smanjenje kupovne moći građana, tako da su potrošači počeli da vrše supstituciju, odnosno da kupuju manje kvalitenu hranu i smanjuju izdatke za ostale potrebe. Zbog toga posljednji objavljeni podaci prema kojima je BiH pri evropskom dnu po kupovnoj moći nisu iznenađenje.
Naša četvoročlana porodica mjesečno treba obezbijediti oko 1.600 KM za kućni budžet, a 40 odsto ovog iznosa otpada na troškove za prehranu, dok se u zemljama zapadne Evrope samo oko 15 odsto primanja izdvaja za ishranu. S druge strane, naši penzioneri primaju deset odsto penzije u Njemačkoj, Francuskoj i Italiji ili šest odsto holandske penzije. Takođe, veoma mali broj porodica sebi može priuštiti toliko novca, tako da svoje skromne budžete koriste veoma restriktivno, jer moraju izmiriti i ostale obaveze.
Među uzrocima niske kupovne moći naših potrošača je i loša slika domaće privrede, koja nije nadoknadila gašenje velikih sistema. Kod nas nije postojala ni volja ni želja da se očuvaju veliki privredni sistemi koji svuda u svijetu nosioci ekonomske stabilnosti i osovina koja uvezuje mala i srednja preduzeća. Dominantna mala i srednja prezuzeća kod nas nisu uvezana u sisteme i nedovoljno ulažu u razvoj.
Zbog svega teško se može očekivati veliko i brzo poboljšanje kupovne moći građana, jer je struktura zaposlenih veoma loša. Dobro žive zaposleni u javnoj upravi i oni kojima se plate isplaćuju iz budžeta, dok su radnici koji direktno stvaraju novu vrijednost na ivici siromaštva.