Uz činjenicu da je projektovani kapacitet brčanske "Luke" oko milion tona pretovara robe za godinu, te da je nivo iskorištenosti oko deset odsto, sigurno ide i pitanje gdje su razlozi za dugogodišnje tavorenje ovog izuzetno vrijednog objekta za privredu BiH.
Na jednoj strani je već papagajska priča o plovnom putu Save od Siska do Beograda, njegovom čišćenju i obilježavanju, koja sigurno stoji. Ipak, nema sumnje da postoje i drugi razlozi. Iako je Vlada Brčko distrikta uložila u svoju "Luku" milione koji bi za neki drugi kapacitet mogli biti presudno važni, stiče se utisak da svijest o tome da je riječni transport znatno jeftiniji od druma i pruge, niko ne može kupiti. Koliko se, i da li se opšte, na tome konkretno radi u komorama, ministarstvima i u menadžmentima velikih firmi u BiH, uvoznika i izvoznika i menadžmentima luka, nije lako prosuditi. Svi se jednako zaklinju u ekonomiju i traže način smanjenja troškova svih vrsta, posebno transprta koji u cijeni krajnjeg proizvoda uvijek ima lavovsko učešće, a istovremeno angažuju skuplji prevoz. Ili, sve češće, usluge riječnog transporta drugih luka, primjera radi, u susjednoj Hrvatskoj.
Tako priča o "državnom interesu" dobiva "prekograničnu" dimenziju iza koje se, praksa je to dokazala, čak i strateški važne firme nađu na dobošu pri(h)vatizacije. Jedna od najvećih korporacija u Evropi, riječno-morska luka Konstanca iz Rumunije, nudi saradnju u transportu svih vrsta robe i želi da u BiH, kao zemlji srednje Evrope, posredstvom njenih luka, a posebno brčanske, ulaže u poslove koji dugoročno znače razvoj i obostranu dobit. Deklarativno - svi šire ruke. Praksa će pokazati čije će ostati prazne.