Srbi izbjegli iz Hrvatske, koji sada imaju bh. državljansvo, gotovo da su školski primjer nebrige države prema vlastitim građanima.
Ljudi koji su godinama gradili, radili i mukotrpno zarađivali, godinu za godinom, staž, penzije, danas su ostali bez igdje ičega. Najgoru kletvu "Dabogda imao pa nemao" ovi su ljudi osjetili na svojoj vlastitoj koži.
Hrvatska ih je "otpisala" jer nisu "njeni". BiH ih ne prihvata jer su to "tuđi", "nečiji", nisu "njihovi".
Hrvatska ih otjerala i onemogućila da dobiju ono što su zaradili, BiH ih obmanula. Kada su došli u BiH bili su registrovani kao izbjeglice. Iz raznih razloga ljudi su uzimali bh. državljanstvo. Neki zbog pasoša, neki zbog sticanja određenih prava. Ali uzimanjem državljanstva, ti ljudi su preko noći "prestali" da budu izbjeglice. Hrvatska im je rekla "sada imate svoju novu državu". BiH se, onako "propisno", sve u suzama, simpatizovala s njima, pa im objasnila da svoja prava traže tamo gdje su ih i stekli - u Hrvatskoj. Osim deklarativne podrške, od BiH ti ljudi nisu dobili baš ništa.
Istina, za godine nebrige i prebacivanje vrućeg krompira s jedne bh. institucije na drugu, dijelom su svojom pasivnošću i razjedinjenošću i sami krivi. Na Zapadu važi moto "Pomozi sam sebi ako hoćeš da ti neko pomogne". To moraju i sami već jednom da shvate. Međutim, uprkos svemu tome, privatna imovina i stečena prava su svetinja. To će shvatiti i Hrvatska kada zakuca na evropska vrata.