Analize

Nezavisne i Capital.ba: Simbol privrede postao njen spomenik (14)

Nezavisne i Capital.ba: Simbol privrede postao njen spomenik (14)
Nezavisne i Capital.ba: Simbol privrede postao njen spomenik (14)
N.N.

"Incelov" dimnjak, koji je nekada predstavljao simbol banjalučke privrede, koliko god to zvučalo morbidno, danas u najbukvalnijem smislu predstavlja nadgrobni spomenik uništene i posrnule privrede u najvećem gradu RS.

Drugim riječima, ugašeni dimnjak preduzeća, koje je nekada zapošljavalo više od 6.500 radnika, pretvorio se u simbol tranzicijskih i privatizacionih mešetara i spomenik armije obespravljenih radnika.

U okviru SOUR-a "Incel", koji je bio gigant hemijske indutrije bivše zajedničke države, nekada su poslovale "Celuloza" "Viskoza", "Elektroliza", "Energetika", "Industrijske plantaže" i još nekoliko OOUR-a, koji su ostvarivali zajednički izvoz od preko 100 miliona dolara. U krugu fabričkog kompleksa "Incela" danas je smješteno šezdesetak privatnih preduzeća i nekoliko republičkih ustanova i javnih preduzeća u kojima ukupno radi oko 1.500 radnika. Pored i između firmi i ustanova koje rade nalaze se ruinirani objekti nekadašnjeg privrednog giganta koji predstavljaju pravu sliku privatizacije ovog preduzeća.

Mirko Milkić, jedan od bivših direktora u "Incelu", s neskrivenom sjetom govori o firmi u kojoj je proveo radni vijek i priznaje da više od decenije i po nije sakupio hrabrosti da prođe kroz kapiju kroz koju je u njegovo vrijeme svakodnevno prolazilo više od 6.500 radnika. Milkić kategorično tvrdi da je "Incel" mogao da opstane i kaže da su pojedini proizvodni pogoni, odnosno OOUR-i, i danas mogli da rade i izvoze svoje proizvode.

"'Viskoza' je gotovo kompletnu proizvodnju izvozila u inostranstvo, uglavnom u Njemačku, i zahvaljujući tome, 'Incel' je imao velika devizna sredstva koja smo 'posuđivali' ostalim jugoslovenskim firmama. Zašto je onda 'Viskoza' morala da propadne? Kome je to bilo u interesu", pita se Milkić.

On kategorično tvrdi da se "Incel" mogao restrukturirati i raditi, ali priznaje da su neke katastrofalne greške napravljene prije početka rata i kasnije privatizacije.

"Tadašnja skupština opštine Banjaluka, čini mi se negdje 1986. godine, odbacila je prijedlog da se spoje 'Incelova' energana i gradska 'Toplana'. Zbog toga Banjaluka danas ima katastrofalno riješeno pitanje grijanja, jer je samo trebalo spojiti 'Incelovu' energanu i 'Toplanu' i danas Banjaluka ne bi imala problem s grijanjem", kaže Milkić.

On objašnjava da je "Incel" imao odmarališta od Poreča do Ulcinja, ističući da je "Celex" prije rata cijeli Jadran snabdijevao svojim proizvodima, odnosno ubrusima, toalet papirom, maramicama i ostalim proizvodima.

"Znam da su kasnije u privatizaciji neki Slovaci privatizovali 'Celex' i zadržali proizvodnju i drago mi je da to radi, ali smatram da taj pogon nije morao da bude privatizovan", kaže Milkić.

U procesu privatizacije, većina preduzeća iz sastava "Incela" završila je u stečaju, a imovina u rukama tajkuna. Najbolji primjer predstavlja upravo "Viskoza", čija je nekadašnja zgrada u krugu "Incela", poznata kao "zgrada 140", završila u rukama vlasnika kompanije "Ekvator" Đorđa Davidovića, isto kao i hotel "Slavija" u strogom centru Banjaluke. Davidović, odnosno njegova kompanija "Ekvator", postao je vlasnik pomenute zgrade u izvršnom sudskom postupku na ime duga "Incela" prema ovoj kompaniji od oko milion maraka. Nakon što je došao u posjed pomenute zgrade, Davidović je zgradu sanirao i preprodao institucijama RS za 13 miliona KM. U njoj su danas smješteni Inspektorat RS, Agencija za upravljanje oduzetom imovinom i "Službeni glasnik RS".

Jedini pozitivan primjer predstavlja "Incelov" nekadašnji pogon "Celex", koji je kupila slovačka firma "Eco Invest". Slovaci su 65 odsto državnog kapitala, čija je vrijednost procijenjena na 7,4 miliona, kupili za 500.000 KM. To je praktično i jedina firma iz sastava nekadašnjeg giganta koja je zadržala djelatnost i u kojoj danas radi više od 200 radnika, dok su ostala preduzeća, kao što smo rekli, završila ili u stečaju ili u vlasništvu tajkuna, koje su zanimali samo imovina i zemljište tih preduzeća, a ne sudbina radnika.

Vlada RS zadržala je većinski kapital u "Poslovnoj zoni" i "Industrijskim plantažama". Direktor "Poslovne zone" Đurađ Banjac ne dijeli mišljenje Mirka Milkića i kaže da "Incel" jednostavno nije mogao da opstane. Banjac kaže da se stvari moraju posmatrati iz šireg konteksta, a ne samo na način da se "Incel" bavio proizvodnjom deficitarnih proizvoda.

"U globalnim okvirima, proizvodnjom celuloze, što je nekada bila praktično osnovna djelatnost 'Incela', danas se bavi svega četiri ili pet kompanija na globalnom nivou, tako da je iluzorno govoriti da je 'Incel' sa svojim kapacitetima i zastarjelom tehnologijom mogao da se bori s njima. Pored toga, pooštreni su ekološki standardi koje 'Incel' jednostavno nije mogao da prati", objašnjava Banjac.

On se ne slaže ni s tvrdnjama da je "Incel" uništen, jer, kako kaže, u krugu nekadašnjeg "Incela", odnosno u okviru "Poslovne zone" na čijem je čelu, trenutno radi više od 70 privrednih subjekata koji zapošljavaju oko 1.700 radnika.

"Samo 'Poslovna zona' ima 59 zaposlenih, od kojih najveći broj radi na održavanju", kaže Banjac. Na pitanje kako je "Poslovna zona", koja praktično živi od ubiranja kirije za izdate objekte u krugu nekadašnjeg "Incela", kao i od prilično sporne naplate ulaska u ovoj krug, prošle godine napravila gubitak od preko 800.000 KM, Banjac kaže da je riječ o iščišćavanju i isknjižavanju određenih stvari iz ranijeg perioda.

"Mi smo svake godine poslovali pozitivno, ali morali smo uraditi određena isknjižavanja i zbog toga je prikazan poslovni minus. Da to nismo uradili prošle godine, morali bismo da uradimo ove", kaže Banjac.

On priznaje da je "Poslovna zona" još puna ruiniranih zgrada koje predstavljaju pravo ruglo, ali ističe da su za njihovo uklanjanje ili sanaciju potrebna milionska sredstva.

"Belfan" primjer lažnog stečaja

Privatizacija bivšeg "Incelovog" preduzeća "Belfan" predstavlja školski primjer "zakonite" privatizacije u kojoj novi vlasnik kupi državno preduzeće, rasproda imovinu i na kraju firmu gurne u stečaj. Period od privatizacije do stečaja otkriva cijelu mrežu poslovanja povezanih pravnih lica i prodaje imovine drugim firmama.

Većinski vlasnik "Belfana" 2003. godine postao je Velimir Ilić, koji je već 15. juna 2004. godine firmu podijelio na dvije nove firme - "Belfan novi" i "Inbel" u kojem je direktor bio njegov sin Dragan Ilić, poznat i kao vlasnik ugostiteljskog objekat "La Teraca" u banjalučkom naselju Lazarevo, kaže naš sagovornik koji je želio da ostane anoniman.

Potom je imovinu i poslovne objekte u krugu "Incela" u vlasništvu "Belfana", odnosno u vlasništvu novoformiranih preduzeća "Belfan novi" i "Inbel", prema dokumentaciji koja je u našem posjedu, prodao preduzećima "Max papir", "Megastil", "Santana", "Čegar", "Joneko", "Grand Sani" i "Tomato Commerc", a ugovor o fizičkoj diobi nepokretnosti zaključen je 29. februara 2008. godine.

Nakon zaključenja pomenutog ugovora i diobe imovine, Osnovni sud u Banjaluci, odnosno sudija Nedeljko Milijević, na prijedlog direktora "Belfan novi" Slavka Bosančića, donio je 14. oktobra 2008. godine rješenje o pokretanju stečajnog postupka u ovom preduzeću. Saglasnost za pokretanje stečajnog postupka dala je i privremeni stečajni upravnik Ljubinka Berić-Risojević, koja je u pisanom izvještaju navela da "preduzeće od 2007. godine ne obavlja poslovnu aktivnost zbog platežne nesposobnosti", te da "raspolaže imovinom iz koje se mogu namiriti troškovi stečajnog postupka".

Stečajni postupak u ovoj firmi je završen, a isti scenario je započet i u firmi "Inbel" i to 9. juna 2011. godine kada je direktor Dragan Ilić predložio otvaranje stečajnog postupka. Privremeni stečajni upravnik se protivio tom prijedlogu, ali se nakon nalaza finansijskog vještaka Miodraga Zeljkovića složio s prijedlogom i isti sud i isti sudija kao i u slučaju "Belfan novi", dakle Nedeljko Milijević, 10. maja 2012. godine donio je rješenje o otvaranju stečajnog postupka u "Inbelu", koji još nije okončan. Interesantno je da je direktor "Inbela" Dragan Ilić u prijedlogu za pokretanje stečaja priznao da je "imovina preduzeća, odnosno nekretnine prodate radi izmirenja dugova", kao i da su "mašine i oprema za obavljanje registrovane djelatnosti već ranije prodate radi izmirenja obaveza prema povjeriocima".

Pravi kuriozitet u cijelom slučaju predstavlja činjenica da se, uprkos zahtjevima bivših radnika "Belfana", niko od inspekcijskih ili istražnih organa nije ozbiljno zainteresovao za privatizaciju ovog preduzeća iz čega se može zaključiti da je "Belfan", kao i većina ostalih privatizovanih preduzeća u Srpskoj, uništen po zakonu.

"Industrijske plantaže" pozitivan primjer!

Pored "Poslovne zone", u većinskom vlasništvu Vlade RS su i "Industrijske plantaže" za koje se slobodno može reći da su, pored "Celexa", jedina zdrava firma iz sastava bivšeg "Incela". Ovo preduzeće se bavi plantažnim uzgojem šumskog drveća i posjeduje oko 7.500 hektara pod plantažama na području Laktaša, Čelinca, Srpca i Prnjavora. Prema izvještaju nezavisnih revizora o poslovanju ovog preduzeća u prošloj godini, "Industrijske plantaže" posjeduju imovinu vrijednu oko 110 miliona KM i ostvaruju godišnji prihod od 3,5 miliona KM. Uprkos tome, upućeni tvrde da se upravo zbog toga već godinama plete mreža i pravi plan kako da se ovo preduzeće srože na najniže grane, kako bi njegova imovina i vrijedne plantaže, po uhodanom receptu, završile u rukama novopečenih bogataša. Na sreću, Uprava ovog preduzeća za sada se uspješno odupire svim pritiscima o čemu svjedoči i pozitivna ocjena revizora.

Ko je prodao odmarališta na Jadranu?!

Posebnu priču u vezi s imovinom bivšeg "Incela" predstavljaju odmarališta ovog nekadašnjeg privrednog giganta širom jadranske obale. Najveći broj prijava u tim predmetima podnijela je Komisija za reviziju privatizacije u RS u vrijeme dok je njen predsjednik bio Savo Ševaljević, ali nije poznato da je bilo koja prijava završila sudskim epilogom i to ne samo kad je riječ o imovini "Incela", već i brojnih drugih preduzeća iz RS. Iz nadležnih tužilaštava stizala su samo štura saopštenja da se postupci nalaze u fazi istrage, tako da praktično niko ne zna kakva je sudbina preostalih odmarališta na obalama Jadrana čiji vlasnici su propali i uništeni privredni giganti iz RS, među kojima je i bivši ponos hemijske industrije SFRJ.

Giganti nekad i sad

Poslovni portal "Capital.ba" i "Nezavisne novine" će serijom tekstova detaljno objasniti i podsjetiti kako su uništeni nekadašnji privredni giganti - banjalučka preduzeća koja su zapošljavala najveći broj radnika.

Čitajte u srijedu:

Gospodska: Tajkunska ulica bez broja

STOP!

nije sloboda govora

zalbe.vzs.ba

Govor mržnje je krivično djelo!

huškanje, diskriminacija, prijetnje i uvrede po nacionalnoj, vjerskoj, rodnoj ili bilo kojoj drugoj osnovi

neće biti tolerisane

na našem portalu

Komentare na ovu vijest mogu postaviti samo prijavljeni čitaoci.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Molimo vas da vaša iskustva i zapažanja prilikom korištenja aplikacije za komentarisanje podijelite sa nama.

Pošaljite komentar

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Promocija

Odobren projekat “Proizvodnjom lana do održivih radnih mjesta u poljoprivredi”

Marketing tim / 03.08.2018 14:58

EU i Međunarodna organizacija rada (ILO) danas su u Sarajevu dodijelile tri miliona evra grantova za 15 domaćih projekata namijenjenih za zapošljavanje u okviru javnog poziva „Podrška lokalnim partnerstvima za zapošljavanje u BiH“ koji finansira EU, a provodi ILO.

EU i Međunarodna organizacija rada (ILO) danas su u Sarajevu dodijelile tri miliona evra grantova za 15 domaćih projekata namijenjenih za zapošljavanje u okviru javnog poziva „Podrška lokalnim partnerstvima za zapošljavanje u BiH“ koji finansira EU, a provodi ILO.

Među 157 prijava, projektna aplikacija koju je Udruženje GEA razvilo u saradnji sa opštinom Petrovac odabrana je zajedno sa još 14 projekata iz raznih djelatnosti koji će biti podržani iznosima od 150.000 do 200.000 evra, a čiji je cilj prekvalifikacija nezaposlenih, stvaranja novih radnih mjesta i podržavanje lokalnog ekonomskog razvoja.

Projekat “Proizvodnjom lana do održivih radnih mjesta u poljoprivredi” fokusiran je na obezbjeđivanje radnih mjesta u oblasti poljoprivrede u opštinama Petrovac, Bosanski Petrovac, Istočni Drvar, Drvar, Ključ i Ribnik i to za najranjivije kategorije poput raseljenih osoba, povratnika, žena, mladih te osoba koje su pogođene poplavama.

Aktivnosti izabranih lokalnih partnera trebalo bi da traju do decembra 2018. godine.

Najčitanije