Činjenica da proces obilježavanja sitnih preživara, ovaca i koza, te svinja u BiH kasni, a da se u bazi podataka nalazi daleko više goveda nego što ih zaista ima, jer kao ona su obilježena, vjerovatno bi izazvala mnoštvo reakcija u bilo kojoj drugoj zemlji osim u ovoj našoj.
Kod nas je sasvim normalno da nešto kasni, a da se prilikom objašnjenja kaže da je to i u drugim zemljama tako ili da je za to kriva Svjetska banka na čiju inicijativu i čijim parama je i pokrenut cijeli potupak, jer eto traži više segmenata nego što smo ih mi sposobni u trenutku dati.
S druge strane, svakodnevno pričamo kako je upravo poljoprivredna proizvodnja i uzgoj stoke ono što može da uveliko poboljša ekonomsku sliku BiH, a ovakvim postupanjem prema domaćim stočarima omogućavamo uvoz i to onaj nelegalni.
Takođe, veliku muku mučimo i sa nizom zaraznih bolesti, poput bruceloze i trihineloze za čije suzbijanje se izdvajaju ogromna novčana sredstva, a ništa još konkretno nije urađeno.
Pitanje je onda ako je ovoliko teško obilježiti životinje koje imaju vlasnike kako bismo i da li bismo upošte uspjeli obilježiti životinje koje se nalaze u divljini kao što su to već uradile neke zemlje jer i one su veoma česti prenosioci zaraznih bolesti štetnih kako za zdravlje životinja, tako i za ljudsko.