Republika Srpska krenula je u reformu penzijskog osiguranja, koja predviđa formiranje rezervnog penzionog fonda i stvaranje uslova za osnivanje privatnih, takozvanih dobrovoljnih penzijskih fondova iz trećeg stuba.
Nakon što je u Skupštini usvojen, a potom od Vijeća naroda RS osporen zakon o rezervnom penzijskom fondu, koji čini imovina Fonda PIO u preduzećima iz privatizacije, na tapet je došao i Prednacrt zakona o dobrovoljnim penzijskim fondovima.
Čim je predstavljen, kritikovan je od sindikalaca i predstavnika penzionera, koji su skeptični po pitanju uspjeha reforme u teškoj materijalnoj situacije većine građana. Zvaničnici i stručnjaci, sa druge strane, ukazuju na to da će današnja omladina i radnici, bez promjene sistema koji se zasniva na isplatama iz opterećenog Fonda PIO, kada odu u penziju biti u goroj poziciji nego sadašnji penzioneri. Demografska karta, naime, pokazuje da je prisječna dob stanovništva sve viša, te da će deficit u entitetskom penzijskom budžetu s vremenom biti sve izraženiji, čak i u slučaju snažnijeg privrednog rasta.
Dakle, potrebe su poznate, ali je od suštinske važnosti stvoriti ambijent koji će biti podsticajan, kako za masovnije učlanjenje građana u privatne penzijske fondove, tako i za rad tih fondova. Neophodna je povoljna poreska politika prema poslodavcima kako upis u nove fondove ne bi bio privilegija tek radnika dobrostojećih kompanija. Pored toga je potrebno razvijati berzansko tržište kako bi fondovi imali gdje ulagati i zadržali gro kapitala na domaćem tržištu. Ukoliko samo jedna karika u tom lancu izostane, ne treba sumnjati da će izostati i očekivani rezultati.