Cijena energenata učestvuje u maloprodajnoj cijeni većine proizvoda do 30 odsto. Zbog toga se poskupljenje energenata odražava na maloprodajne cijene, a to je posebno indikativno kod prehrambenih artikala.
Domaće tržište nafte i naftnih derivata je pod monopolom i zbog toga često dolazi do poskupljenja. Mi zapravo iz takve situacije nemamo izlaza, jer zbog izostanka konkurencije u tom sektoru nema tržišnog nadmetanja. Da imamo tržišnu konkurenciju mogli bismo nabavljati gorivo po nižim cijenama, a i distributeri bi više vodili računa prije donošenja odluke o podizanju cijena.
Veliki je problem što nema državne niti entitetskih strategija u oblasti energenata. Dovedeni smo u takvu situaciju da gledamo kada će nam naši zvaničnici putem medija saopštiti da je došlo do povećanja cijene energenata na svjetskom tržištu i da sa zebnjom očekujemo reakciju naših trgovaca koji po automatizmu povećavaju cijene.
Nažalost, mi nemamo ni robnih rezervi koje bi bar nakratko mogle da intervenišu i ublaže velika poskupljenja. Znamo dobro da BiH ne može ući u Evropsku uniju ako nema minimum robnih zaliha energenata. Taj minimum je 90 dana, a mi sada nemamo zalihe ni za 24 sata. Sve što imamo nalazi se u rezervoarima privatnih benzinskih pumpi. Zbog takvog razvoja situacije trgovci jedva dočekaju da povećaju cijene.
Poskupljenja najviše trpe ugrožene kategorije - penzioneri, invalidi, nezaposleni... Oni plaćaju visoku cijenu neorganizovanosti energetskog sektora.