Iako prava potrošača u BiH štite desetine udruženja, brojni pokazatelji ukazuju da je kupac i danas u nezavidnoj poziciji.
Smiješna i žalosna je činjenica da je na sudovima, na primjer, samo za komunalne usluge, trenutno oko 1.200.000 žalbi.
A kada dođe do toga da je potrošač nezadovoljan nekom uslugom, i da pri tome odluči da se žali, procedura je nerijetko i više nego komplikovana.
U krajnjem slučaju, slijedi izuzetno složen proces rješavanja njegovog problema. Naime, ako neko udruženje primi žalbu, a ne uspije riješiti spornu situaciju kontaktom s proizvođačem ili prodavcem, "predmet" ide inspekciji, a ako problem ni na ovaj način ne bude riješen, odlazi na sud...
Zamislite da za nekoliko maraka kupite neki prehrambeni proizvod, a kada dođete kući ustanovite da se u pakovanju nalazi pokvarena hrana; sigurno biste nekoliko puta razmislili da li ćete se bilo kome žaliti zbog toga!
Postavlja se pitanje da li je pravo rješenje da brojni predmeti stižu na sud, pa čak i onda kada račun za kupljenu robu iznosi svega nekoliko maraka.
Problem se ogleda i u tome što Zakon o zaštiti potrošača BiH nema nekolicinu odredbi koje bi precizirale određena prava kupca.
Sa druge strane, i potrošači bi trebalo da budu savjesniji prilikom kupovine, jer samo čuvanjem validnog fiskalnog računa mogu dokazati da su određenu robu pazarili. Bez računa će, logično, u velikom broju slučajeva ostati bez obeštećenja.
Sve što nam preostaje jeste da se nadamo da će u narednom periodu biti izvršena promjena zakona, a do tada moramo zapamtiti da za svaku robu za koju ćemo možda morati izvršiti reklamaciju treba da imamo validan račun.