Najava da će se nekada širom svijeta poznat banjalučki sir trapist nakon više od pola vijeka ponovo naći u prodaji još jednom je pokazao snagu i volju pionira bh. industrijalizacije - redovnika samostana Marija Zvijezda u Aleksandrovcu kod Laktaša.
Spisak djela koji su obilježili 140 godina njihovog boravka na području Banjalučke regije predugačak je da bi stao u nekoliko rečenica, ali bio bi preveliki grijeh ne spomenuti bar neke od njih. Vođeni motom "Ora et labora" odnosno "Moli i radi uporedo sa misionarskim radom" oni razvijaju poljoprivredu i stočarstvo čitavog kraja, te grade u svoje vrijeme najmodernije tvornice cigle i crijepa, kože, tutkala, stočne hrane, boja, makarona, sapuna, soda vode i bezalkoholnih pića. Uz sve to posjeduju i klaonicu, mlin za mljevenje kostiju, bačvarsku, stolarsku i kolarsku radionicu, vinograd, te sušaru za šljive za koju je bila vezana ideja da se otkupom ovog voća umanji proizvodnja rakije među mještanima. Na Vrbasu prave prvu privatnu hidrocentralu na Balkanu i time postaju definitivno glavni stub privrede banjalučkog kraja. Takođe, pokreću i Banjalučku pivaru, a još jedan od njihovih čuvenih brendova je i nektar pivo.
Poznato je da su banjalučki trapisti nekada proizvodili i po 400 kilograma trapista dnevno, a taj njihov izvozni proizvod je zbog svog kvaliteta završavao na stolovima najvećih evropskih kraljevskih kuća.
Sudeći po činjenici da je za samo pola godine rada nove sirane jedan redovnik uz pomoć tri radnika uspio da napravi oko dvije tone ovog sira, pioniri ponovo kreću u akciju hvale vrijednu. Nadati se da će i ovaj put dati zamah cijelom kraju.