Za zaštitu i praćenje poštivanja prava djece, na nivou BiH ne postoji nijedna državna institucija, uprkos činjenici da je seksualno iskorištavanje i nasilje nad djecom sve učestalije.
Iako smo svjedoci da su godinama u porastu maloljetnička delinkvencija i narkomanija, nadležni u BiH očigledno ne shvataju ozbiljnost tog problema, jer ne preuzimaju nikakve korake na formiranju jedinstvenog tijela na nivou države, koje bi zastupalo dječja prava.
Pravima djece trenutno se u BiH najviše posvećuju nevladine organizacije, što nije ni približno dovoljno, jer za razliku od ostalih zemalja u regionu, BiH nema koordinaciono tijelo na državnom nivou koje bi pratilo realizaciju prava djece.
Više nego zabrinjavajuća je i činjenica da je u zemlji, koja se bori za status kandidata za ulazak u EU, oko 18 odsto porodica na rubu egzistencije i da su njihovoj djeci ugrožena elementarna prava - pravo na život.
Mnoga djeca, zbog siromaštva, nisu u mogućnosti da završe ni osnovnu školu, kao ni da nastave srednješkolsko obrazovanje, a tom problemu se u BiH i dalje ne posvećuje dovoljna pažnja. Sve se svodi na jednokratnu ili povremenu pomoć, koju osjete samo rijetki, dok se većina drugih sama bori za svoju egzistenciju i pružanje osnovnih uslova za život svojoj djeci.
Zaštita prava djece razlikuje se i u bh. entitetima, jer je u RS segment dječje zaštite mnogo bolje uređen nego u FBiH, gdje je zaštita djece svedena na kantone, te je samim tim neujednačena. Čak ni Vijeće za djecu pri Savjetu ministara BiH, ne funkcioniše već dvije godine, te s obzirom na to, nije ni čudo što su prava djece sve više ugrožena. Kada zakažu nadležne institucije, izvjesno je očekivati da će se to odraziti i na sferu života građana.