Na pakovanju šećera, koje je na bh. tržište plasiralo domaće preduzeće, često se kao zemlja porijekla navodi Brazil. Ali, ovaj proizvod nije direktno uvezen iz ove daleke zemlje, nego dolazi na naše tržište posredno - preko Hrvatske, Turske ili UNMIK Kosova.
Ovo je samo jedan od primjera na kojima naša zemlja gubi milione maraka zbog toga što nema razvijenu vlastitu veleprodajnu mrežu putem koje bi obavljala uvoz. Nažalost, umjesto nas samih, robu nam uvoze drugi ostvarujući na reeksportu dodatni profit.
Strani trgovački lanci, koji u posljednjih nekoliko godina poklopiše našu maloprodaju i veleprodaju, pojavljuju se kao najveći produktori reeksporta robe. Oni su jedinstveni dobavljači pojedinih proizvoda za sve zemlje u kojima posluju diktirajući na taj način njihove cijene i ostvarujući ekstra profit. Stoga ne treba da nas zavaraju njihovi finansijski izvještaji prema kojima posluju negativno ili blago pozitivno. Neće biti da im je loše u BiH, svi redom ostvaruju dobre profite i mi smo im pravi eldorado.
I dok naši trgovci i ne pomišljaju da se udruže u konzorcije i tako konkurišu stranim lancima, pa i kod nabavke proizvoda, BiH sve više postaje privredni kolonijalni posjed zemalja okruženja.
Zbog toga se događa da kupujemo međumurski krompir kao da nemamo našeg fojničkog, glamočkog ili romanijskog... Zahvaljujući tome naš spoljnotrgovinski deficit se uvećava i bez strategije da se ovakvom razvoju situacije odupremo teško da ćemo našu razmjenu sa svijetom brzo dovesti u balans.