Svi poslodavci u RS trebalo je da do kraja jula urade akt o procjeni rizika na radnom mjestu, ali je većina njih, neizvršavanjem ove obaveze, pokazala da im je profit na prvom mjestu, a sigurnost radnika na marginama.
Iako je ovaj akt novina u Zakonu o zaštiti na radu, to poslodavcima ne bi smjelo predstavljati izgovor kako svoju obavezu ne bi izvršili u zadatom roku.
Statistika pokazuje da je ove godine bilo puno više povreda na radnom mjestu u odnosu na prošlu godinu. U prvih osam mjeseci ove godine desila su se četiri smrtna slučaja na radnom mjestu, te 23 teže povrede na radu.
Poslodavcima ovo izgleda nisu zabrinjavajući podaci. Očigledno im je najbitnije aktuelnu krizu prebroditi sa što manjim finansijskim gubicima. U redu, ali zbog nečije nemarnosti ili finansijskih problema život radnika ne smije biti pod znakom pitanja. Zašto bi za nekog građevinca ili brendistu opravdanje bilo da će se o njegovoj sigurnosti razmišljati kada se za to obezbijede materijalna sredstva?!
Dok iza pojma sigurnost stoji veliki upitnik, poslodavci se nadaju da će inspekcija biti tolerantna jer još nisu završili ovaj posao.
Žale se da moraju izdvojiti sredstva za ispunjavanje ove obaveze, što im, kako kažu, nije nimalo jednostavno s obzirom na ekonomsku krizu.
Znači li to da je zbog ekonomske krize opravdano ako neko nastrada na radnom mjestu?
Recesija ne smije da dovede u pitanju bilo čiju sigurnost, jer se jedan ljudski život ne može procijeniti novcem.