KARAKAS - Pretjerana zavisnost o nafti skupo je stajala Venecuelu, piše portal World Economic Forum.
Venecuelanska politika pretrpjela je burna vremena, počevši od deset godina vojne diktature nakon Drugog svjetskog rata do optužbi protiv predsjednika Karlosa Andresa Pereza za korupciju 1993. godine.
Međutim, Venecuela je oduvijek imala značajan ekonomski potencijal. Početkom 20. vijeka nafta je postala ekonomski oslonac cijele zemlje, a Venecuela i danas ima najveće svjetske zalihe nafte s 300 milijardi barela.
Zahvaljujući crnom zlatu, zemlja je nakon Drugog svjetskog rata imala četvrti najviši BDP po stanovniku na svijetu. Bila je dva puta bogatija od Čilea, četiri puta bogatija od Japana i dvanaest puta bogatija od Kine.
Bogatstvo, nažalost, nije potrajalo, upravo zbog pretjerane zavisnosti o nafti.
Pad venecuelanske ekonomije
Od 1950-ih do početka 1980-ih, venecuelanska ekonomija doživljavala je stalni rast.
Godine 1982. Venecuela je bila najbogatija zemlja Latinske Amerike. Novac od nafte finansirao je zdravstvo, obrazovanje, prevoz i poljoprivredne poticaje.
Venecuelanski radnici bili su najbolje plaćeni u regiji.
Ali sve je pošlo krivo. Pohlepa za naftom i nagli pad cijena nafte osamdesetih desetkovali su venecuelansku ekonomiju, koja je u potpunosti zavisila o energetici.
Danas je Venecuela jedna od najsiromašnijih zemalja Latinske Amerike, a prema predviđanjima MMF-a, stvari će se mijenjati isključivo nagore. BDP po stanovniku 2022. godine iznosiće samo 12.210 američkih dolara, što je veliki ekonomski pad.
Inflacija
Prema OPEC-u, 95 odsto izvoza Venecuele još uvijek čini nafta. Zbog toga svaka fluktuacija u cijeni nafte može ili uništiti ili unaprijediti ekonomiju.
Nakon osamdesetih, prihodi od nafte značajno su pali, a stopa inflacije skočila pa je 1996. godine iznosila 99,9 odsto. Zbog nedovoljnog pritoka finansija u zemlju, životne standarde Venecuela je morala održati izdavanjem novog novca.
Hugo Čavez izabran je za predsjednika 1998. godine uz obećanje da će Venecuelu iz siromaštva izvući upravo još jačim oslanjanjem na sektor energetike. Zahvaljujući porastu cijena nafte, to se i ostvarilo.
Privremeno rješenje
Čavezov nasljednik Nikolas Maduro nije bio iste sreće. Cijene nafte srozale su se, a nacionalna valuta, (bolivar), postala je gotovo bezvrijedna.
Detalji današnje krize i intenzivne hiperinflacije dobro su poznati: zemlja pati od goleme nestašice hrane, električne energije i drugih potrepština, a nasilje se u Karakasu iz dana u dan zahuktava. Vlada pokušava učvrstiti svoju moć, a ljudi na ulicama umiru od gladi. Jedna od nekad najbogatijih zemalja svijeta upravo proživljava humanitarnu krizu.
"Trenutno venecuelansko stanje tragično je samo po sebi, no još je tragičnija venecuelanska nesposobnost da ostvari svoje ekonomske potencijale", zaključuje World Economic Forum.
(index.hr)