Najmanje 28 stečajeva u FBiH desilo se kao posljedica neuspješne privatizacije preduzeća. Time je u samo četiri kantona izgubljeno više od 3.000 radnih mjesta.
Stečajeva privatizovanih firmi je i više s obzirom na to da federalna agencija za privatizaciju ne posjeduje podatke od pet kantonalnih. Procjene su da će stečajeva biti mnogo više, jer kupci ne ispunjavaju svoje obaveze, već vode firme u gubitak, pa je samo pitanje vremena kada će nadležna agencija pokrenuti postupak raskida kupoprodajnog ugovora poslije čega ostaje preduzeće sa dugom većim od svoje vrijednosti.
Opravdanja za najgori mogući ishod loše privatizacije su različita. U nadležnim agencijama smatraju da su firme i prije privatizacije bile zrele za stečaj. Ako je već tako, stečaj je trebalo pokrenuti odmah, pa tako pokušati spasiti preduzeće umjesto što ga se pokušalo spasiti prepuštanjem nekom ulagaču koji ga je dodatno uništio. U agencijama priznaju da kupci čak i namjerno pokreću stečaj da bi se dokopali imovine. Budu "ispravni" dok ne potpišu kupoprodajni ugovor, ponekad i ispune obaveze, a onda krenu u akciju. Neki nemaju znanja i novca da nastave s proizvodnjom nakon što ispune obaveze iz ugovora, što nije opravdanje, jer i time pokazuju da su loši kupci.
Sigurno je da je odgovornost na onima koji su donosili odluke o privatizaciji i onima koji su prodavali kapital. Loš izbor kupca, još lošija kontrola indirektno su zaslužni za propast preduzeća i odlazak hiljada radnika na biro. I tu nije kraj. Neuplaćivanje doprinosa ostavilo je mnogo radnika bez staža i mogućnosti da odu u penziju ili dobiju bar naknadu za nezaposlenost.