Stezanje kaiša u režiji čelnika lokalnog parlamenta u cilju smanjenja troškova i štednje u Doboju pokušava se izvesti na uštrb novinara, kojima će, ionako otežana komunikacija s opštinom, sada biti onemogućena.
Da treba da se štedi to niko ne osporava, ali da se štedi preko leđa novinara, to je nevjerovatno! Skupštinski materijali su donedavno, odnosno do kraja vladavine prethodnog skupštinskog saziva dijeljeni i šakom i kapom, a sada su postali privilegija malobrojnih, koji, ako ćemo pravo, iste uopšte ne čitaju.
To potvrđuju i diskusije na prethodne dvije sjednice Skupštine opštine, na kojima su za govornicu izlazili oni koji su se dostavljenih dokumenata latili većinom iz radoznalosti, a o ozbiljnosti odborničkih rasprava, dolazili oni iz opozicije ili pozicije, ne treba trošiti riječi (ili bolje reći papir, jer je skup).
Skupštinski materijali, često nepotpuni, pomagali su novinarima da javnost obavijeste ili upozore na neke poteze vlastodržaca, pa su možda zbog toga odlučili da na prečac sedmu silu uskrate za informacije na koje imaju zakonsko pravo.
Iznenada je papir koji se koristi da bi se za njih odštampali materijali postao skup i sada ga treba štedjeti. Sada će novinari, ako žele pisati o nečemu što se nalazi na dnevnom redu SO, morati odriješiti kesu i platiti kopiranje materijala, što je nelogično, ali izgleda odlična taktika.
Moram priznati da skupštinske materijale nisu dobili ni predstavnici nevladinih organizacija, ali ruku na srce većini njih isti služe da na druženjima u prirodi nalože vatru. Najveću korist od njih, na kraju, imaju novinari jer je njihov posao da nešto objasne čitaocu, gledaocu, slušaocu, a teško da će to učiniti srećnici koji dobijaju skupštinske materijale.