Dok smo finansijsku krizu preživjeli smo s minimalnim povećanjem kamata i neznatnim pooštravanjem uslova kreditiranja, posebno za privredu, globalna privredna kriza očito će imati daleko teže posljedice po BiH.
Ako je finansijski sektor izdržao bez državne pomoći i sa simboličnim intervencijama psihološke prirode privreda će zahtijevati konkretnije akcije da bi preživjela ponor globalne ekonomije ka recesiji i nakon nje ostala koliko-toliko konkurentna.
Prvo upozorenje i dokaz da nas čekaju burna vremena došlo je u vidu smanjenje proizvodnje i rigoroznih mjera štednje kojem je pribjegao "ArcelorMittal Prijedor".
Puklo je tamo gdje je najtanje, jer je metalski sektor, zbog drastičnog sniženja cijena i potražnje za čelikom, u svijetu označen najporoznijim. Zabrinjavajući podatak je da je "ArcelorMittal" sa svojim kapacitetima u Prijedoru i Zenici jedan od najvećih bh. izvoznika.
Zbog potpune zavisnosti od inostranog tržišta oni su prvi osjetili sve teškoće s kojima se susreće globalna privreda. Auto-industrija je drugi sektor koji već osjeća poteškoće i u takvom raspletu nameće se pitanje ko je sljedeći i koliko ćemo čekati da se on javi.
Loše strukturisanoj privredi kakva je u BiH, u kojoj dominiraju trgovina i uslužne djelatnosti, smrtonosni udarac zadao bi kolaps najveših izvoznika kakav je "ArcelorMittal". Zato vremena za gubljenje u preduzimanju mjera za zaštitu domaće proizvodnje nema.
Vlasti se moraju preznuti, jer se ne radi o pomoći indijskom vlasniku "ArcelorMittala" i milijarderu Lakšmiju Mitalu, koji će i sam preživjeti i najveću krizu, već radnicima i Prijedoru i Zenici, koji bi lako mogli dobiti radne knjižice ako problemi potraju i izostane podrška države.
Uz očuvanje radnih mjesta preživljavanje privrede ključno je i za očuvanje izvora za punjenje budžeta.