U energetskom sektoru u BiH ima mnogo problema koje zbog složene strukture zemlje niko ne može lako i brzo riješiti. Naime, principi djelovanja sektora proizlaze iz međunarodnih obaveza koje je preuzela BiH, a realizacija tih obaveza leži na entitetima, koji se baš i ne obaziru na državu.
Tako bi trebalo da imaju državni zakon o gasu, ali jedan entitet ima zakon, drugi neprihvatljivu uredbu, a grupa za izradu državnog više ne radi.
Dok se "Elektroprivreda RS" transformisala u skladu s evropskim principima i dok je u tom entitetu privatiziran najveći broj rudnika koji su sada "na zelenoj grani", u FBiH taj proces godinama ne mrda s mrtve tačke, a i kada se mrdne, to je puževa brzina. Dva preduzeća jedinstvena za cijelu državu (Elektroprenos BiH i Nezavisni operator sistema) se i pored jasnih odrednica zakona međusobno otimaju za ingerencije, a entiteti koji treba da se dogovore o njihovom radu, suštinu njihove zadaće podređuju političkim interesima i traže razbijanje tih kompanija.
I na kraju regulatori koji određuju cijenu struje bi trebalo da budu nezavisni, ali cijena struje koju oni određuju 60 do 80 posto zavisi od cijene uglja koju, barem u FBiH, određuje Vlada. Uz to, ona uspostavom žalbvenog vijeća, pokušava ukinuti nezavisnost regulatora. Uz sve ovo, veliki potrošači koji bi mogli na međunarodno tržištu tražiti jeftiniju struju, radije pritišću vlast da im omoguće nižu cijenu.
I dok cijeli svijet vapi za strujom, a BiH ima sjajne potencijale da je proizvodi, mnogi najavljuju da u BiH 2069. godine više neće biti dovoljno struje, a kako je krenule neće biti nikog ni da je distribuira i mjeri.