Vlada RS ozbiljno razmišlja o tome da kupi i osposobi banjalučki "Žitoprodukt", preduzeće koje je prije rata s proizvodnjom od 120.000 hljebova dnevno praktično hranilo cijelu Banjaluku.
Vlada namjerava kroz osposobljavanje tog pekarskog preduzeća pritisnuti pekarsku industriju u banjalučkoj regiji da smanji cijenu te osnovne životne namirnice, koja je, nažalost, velikom dijelu naših sugrađana zbog nezaposlenosti i malih penzija, sve nedostižnija.
Međutim, prepreka na tom putu je veoma mnogo. Kao prvo, "Žitoprodukt" ima ogromne dugove, a da bi otplatili barem dio njih čak su rezali silose u staro željezo i prodavali po budzašto.
Kada je u pitanju pokretanje proizvodnje u "Žitoproduktu", postoje dvije grupe ljudi - jedni koji će to jedva dočekati, i drugi kojima to nikako ne odgovara. Oni kojima to ne odgovara su mali pekari, koji se brinu da im "Žitoprodukt" ne zaključa radnje. Oni kojima to odgovara su svi ostali.
Jer, nije nikakva tajna da su uništavanju ovog nekadašnjeg giganta najviše kumovali oni kojima nije odgovaralo da u Banjaluci postoji jako pekarsko preduzeće koje bi, sasvim je sigurno, snizilo cijenu hljeba. Ne kažem da su u tome učestvovali mali pekari, ali su sasvim sigurno držali fige u džepu.
Zbog svega toga, ako Vlada RS zaista iskreno uđe u posao pokretanja proizvodnje u "Žitoproduktu", protiv sebe imaće poširok krug protivnika.