Endrju Karnegi izgradio je jednu od najvećih industrijskih imperija u istoriji, postao jedan od najbogatijih ljudi svijeta, a zatim odlučio da najveći dio svog bogatstva pokloni društvu.
Njegov život bio je priča o nevjerovatnom usponu, poslovnoj moći, sukobima s radnicima i uvjerenju da bogatstvo ne bi trebalo da ostane samo u rukama onih koji su ga stekli.
Godine 1901. prodao je svoju čeličnu kompaniju u poslu vrijednom približno 480 miliona dolara, što je za to vrijeme bila gotovo nezamisliva suma.
Ipak, iza poslovnog trijumfa ostala je i mračna epizoda američke industrijske istorije, obilježena krvavim sukobom s radnicima. Kasnije je pokušao da svoje bogatstvo pretvori u trajno nasljeđe, finansirajući biblioteke, škole, univerzitete i naučne ustanove.
Kako je Karnegi izgradio čeličnu imperiju?
Kada je Endrju Karnegi početkom sedamdesetih godina 19. vijeka počeo ozbiljnije da ulaže u proizvodnju čelika, Sjedinjene Američke Države prolazile su kroz ubrzanu industrijalizaciju.
Željeznice su se širile, gradili su se mostovi i fabrike, a čelik je postajao jedan od najvažnijih materijala nove ekonomije.
Karnegi je shvatio da najveću prednost neće imati nužno onaj ko prvi napravi neki proizvod, već onaj ko uspije da ga proizvodi u velikim količinama, uz niže troškove i bolju kontrolu nad nabavkom sirovina.
Zaradu je neprestano vraćao u posao. Umjesto da se zadovolji ostvarenim profitom, ulagao je u modernizaciju fabrika, nabavku sirovina i povećanje proizvodnih kapaciteta.
Važnu ulogu u njegovom usponu imao je Henri Klej Frik, industrijalac koji je kontrolisao značajne kapacitete za proizvodnju koksa, goriva neophodnog za proizvodnju gvožđa i čelika.
Njihova saradnja omogućila je Karnegiju veću kontrolu nad troškovima i dodatno ojačala njegovu poslovnu imperiju.
Do kraja 19. vijeka postao je jedan od najvećih proizvođača čelika na svijetu, a 1899. godine objedinio je svoje poslovne interese u kompaniju Carnegie Steel Company.
Čelik iz njegovih fabrika korišćen je za izgradnju željeznica, mostova i velikih građevinskih objekata, dok je kompanija postala jedan od simbola američkog industrijskog uspona.
Međutim, iza ogromne zarade krila se i druga, mnogo mračnija strana njegovog poslovanja.
Krvavi sukob koji je obilježio njegovu karijeru
Godine 1892. u Karnegijevoj čeličani u Homstedu, u Pensilvaniji, izbio je veliki sukob između uprave i radnika.
Povod su bili sporovi oko plata, uslova rada i pokušaja kompanije da oslabi uticaj sindikata.
Dok je Karnegi boravio u Škotskoj, poslovanjem je upravljao Henri Klej Frik, koji je odlučio da zauzme čvrst stav prema radnicima.
Uprava je zatvorila fabriku i angažovala pripadnike privatne bezbjednosne agencije Pinkerton kako bi omogućila ponovno pokretanje proizvodnje.
Sukob je prerastao u nasilje, a u obračunima je bilo poginulih i ranjenih na obje strane.
Državne snage kasnije su intervenisale, štrajk je slomljen, a sindikat je pretrpio težak poraz.
Događaji u Homstedu ozbiljno su narušili Karnegijevu reputaciju.
Čovjek koji je javno govorio o napretku i društvenoj odgovornosti istovremeno je bio vlasnik industrijske imperije u kojoj su radnici vodili tešku borbu za svoja prava.
Homsted je tako postao jedan od najpoznatijih primjera sukoba kapitala i rada u američkoj istoriji.
Prodao kompaniju za nevjerovatnih 480 miliona dolara
Na prelazu u 20. vijek Karnegi se našao pred velikom poslovnom odlukom.
Njegova kompanija bila je izuzetno uspješna, ali je upravljanje tako velikom industrijskom imperijom zahtijevalo sve više kapitala.
Tada se pojavio moćni američki bankar Džon Pjerpont Morgan, koji je želio da objedini najveće proizvođače čelika.
Godine 1901. Morgan je otkupio Karnegijevu kompaniju u poslu vrijednom približno 480 miliona dolara.
Karnegijev lični udio u transakciji iznosio je oko 250 miliona dolara, što ga je svrstalo među najbogatije ljude njegovog vremena.
Iz ovog poslovnog poduhvata nastala je kompanija U.S. Steel, jedan od najvećih industrijskih giganata tadašnjeg svijeta.
Karnegi je nakon prodaje napustio svakodnevno poslovanje.
Umjesto daljeg širenja industrijske imperije, odlučio je da se posveti pitanju koje ga je već godinama zaokupljalo: šta čovjek treba da uradi s ogromnim bogatstvom?
Zašto je odlučio da podijeli bogatstvo?
Karnegi je još prije prodaje kompanije počeo da finansira obrazovne i kulturne projekte.
Na njegov pogled na svijet snažno je uticalo iskustvo iz mladosti, kada su mu knjige i pristup biblioteci otvorili mogućnosti koje kao siromašan dječak nije imao.
Vjerovao je da obrazovanje može promijeniti život pojedinca i da bogati ljudi imaju odgovornost da takve mogućnosti omoguće drugima.
U eseju "Jevanđelje bogatstva", objavljenom 1889. godine, zastupao je stav da ljudi koji steknu veliko bogatstvo imaju moralnu obavezu da ga koriste za dobrobit društva.
Nije smatrao da novac treba jednostavno dijeliti bez jasnog cilja.
Naprotiv, vjerovao je da ga treba ulagati u ustanove koje će generacijama pružati priliku za obrazovanje, usavršavanje i napredak.
Zbog toga je veliki dio svog bogatstva usmjerio u biblioteke, škole, univerzitete, naučna istraživanja i kulturne institucije.
Finansirao hiljade biblioteka širom svijeta
Karnegi je tokom života finansirao izgradnju više od 2.500 biblioteka, prvenstveno u Sjedinjenim Američkim Državama, ali i u drugim zemljama.
Njegovo ime ostalo je povezano s brojnim obrazovnim, naučnim i kulturnim ustanovama.
Godine 1911. osnovao je Carnegie Corporation of New York, fondaciju kojoj je namijenio veliki dio preostalog bogatstva kako bi nastavila da podržava obrazovanje i širenje znanja.
Njegova filantropija postala je jedan od najpoznatijih primjera velikih privatnih ulaganja u javno dobro.
Kako piše Bizportal, Karnegijev život pokazuje i koliko je složeno nasljeđe industrijskih magnata koji su istovremeno gradili ogromna poslovna carstva i finansirali ustanove od društvenog značaja.
Njegova dobrotvorna djelatnost nije izbrisala kontroverze iz poslovne karijere, ali je ostavila trag koji je nadživio kompaniju koju je prodao.
Koliko je bogatstva ostavio iza sebe?
Endrju Karnegi preminuo je 11. avgusta 1919. godine, u 83. godini.
Do smrti je u dobrotvorne svrhe podijelio približno 350 miliona dolara, što je predstavljalo najveći dio njegovog bogatstva.
Iako nije doslovno poklonio sav novac, njegova odluka da najveći dio imovine usmjeri u obrazovanje, nauku i kulturu učinila ga je jednim od najpoznatijih filantropa u istoriji.
Njegova životna priča ostala je obilježena velikim protivrječnostima.
Od siromašnog dječaka postao je industrijski magnat, izgradio jednu od najmoćnijih kompanija svog vremena i stekao bogatstvo kakvo je malo ko mogao da zamisli.
Istovremeno, sukob u Homstedu ostao je podsjetnik da ekonomski uspjeh ne govori uvijek cijelu priču o načinu na koji je bogatstvo stečeno.
Karnegi je vjerovao da se vrijednost bogatstva ne mjeri samo njegovom veličinom, već i onim što čovjek njime ostavi budućim generacijama, prenosi Bizportal.