U pojedinim zemljama svega 0,1 odsto najbogatijih ljudi posjeduje veći dio ukupnog bogatstva nego čak 80 odsto stanovništva zajedno, pokazuju podaci koji otkrivaju koliko je imovina u nekim dijelovima svijeta koncentrisana u rukama veoma malog broja ljudi.
Najnovije procjene Svjetske baze podataka o nejednakosti (World Inequality Database – WID) za 2024. godinu, koje je obradio Visual Capitalist, pokazuju da je taj prag premašen u 27 zemalja.
Podaci se odnose na lično neto bogatstvo odraslih osoba starijih od 20 godina. Dakle, nije riječ samo o platama ili godišnjim prihodima, već o ukupnoj vrijednosti nekretnina, preduzeća, investicija, štednje i druge imovine, umanjenoj za dugove.
Gdje 0,1 odsto najbogatijih ima najviše?
Među zemljama u kojima najbogatijih 0,1 odsto posjeduje više nego donjih 80 odsto nalaze se veoma različite ekonomije - od Rusije i Indije do Brazila, Meksika i Švedske.
Najizraženija koncentracija među posmatranim zemljama zabilježena je u Rusiji, gdje najbogatijih 0,1 odsto drži 32,21 odsto ukupnog bogatstva, dok donjih 80 odsto stanovništva zajedno raspolaže sa 14,59 odsto.
Još upečatljiviji odnos vidi se u Južnoj Africi. Tamo najbogatijih 0,1 odsto posjeduje 29,95 odsto ukupnog bogatstva, dok donjih 80 odsto ima svega 4,70 odsto.
Slijedi Indija, gdje najbogatijih 0,1 odsto drži 29,69 odsto bogatstva, naspram 22,92 odsto koliko pripada donjim četirima petinama stanovništva.
Visoka koncentracija zabilježena je i u Esvatiniju, gdje 0,1 odsto najbogatijih drži 28,36 odsto bogatstva. U Belizeu taj udio iznosi 22,56 odsto, Meksiku 21,93, Iraku 21,87, Namibiji 21,56, Čileu 21,52, a Brazilu 21,46 odsto.
U istoj grupi su Liban, Zimbabve, Bocvana, Kolumbija i Jemen, gdje najbogatijih 0,1 odsto drži između približno 20 i 21 odsto ukupnog bogatstva.
Zašto bogatstvo nije isto što i prihod?
Nejednakost bogatstva i nejednakost prihoda mjere dvije različite stvari.
Prihod pokazuje koliko neko zaradi tokom određenog perioda, dok bogatstvo predstavlja ono što je tokom vremena akumulirano.
Nekretnine mogu da dobijaju na vrijednosti, akcije donose dividende, a vlasništvo nad kompanijom može donositi profit. Ako se taj novac ponovo ulaže, postojeće bogatstvo može stvarati novo bogatstvo.
S druge strane, neko bez ušteđevine prvo mora da izdvoji dio svojih prihoda da bi uopšte počeo da stiče imovinu.
Zbog toga važnu ulogu imaju i nasljedstvo i početna imovinska pozicija, a razlike mogu da se prenose kroz generacije.
Južna Afrika ekstreman primjer
Južna Afrika posebno pokazuje koliko razlike u bogatstvu mogu dugo da opstanu.
Istraživanje koje je obuhvatilo period od 1993. do 2017. godine nije pokazalo trajan pad nejednakosti u bogatstvu nakon završetka aparthejda.
Kod najbogatijih 0,1 odsto veliki dio imovine činila je finansijska imovina, dok su za donjih 90 odsto stanovništva nekretnine i penzije predstavljale glavne oblike bogatstva.
Kako se među njima našla Švedska?
Posebno se izdvaja Švedska, koja se zbog razvijenog sistema socijalne zaštite i relativno manje nejednakosti prihoda na prvi pogled ne uklapa u ovu grupu.
Međutim, relativno ravnomjerna raspodjela prihoda ne znači nužno i ravnomjernu raspodjelu vlasništva nad imovinom.
Razvijeni sistemi javnog zdravstva, obrazovanja, brige o djeci i penzijskog osiguranja znače i da domaćinstva imaju manju potrebu da privatno akumuliraju finansijsku imovinu kako bi pokrivala te troškove.
Istovremeno, Švedska je 2004. ukinula poreze na nasljedstvo i poklone, a 2007. godine i porez na neto bogatstvo.
Prema analizi Visual Capitalista zasnovanoj na podacima WID-a, Švedska je jedina članica Evropske unije u grupi zemalja u kojima najbogatijih 0,1 odsto posjeduje više bogatstva nego donjih 80 odsto stanovništva zajedno.
To ne znači da je bogatstvo u ostalim članicama EU ravnomjerno raspoređeno, već samo da u njima nije pređen upravo ovaj prag koncentracije., prenosi Bankar