BANJALUKA - BiH je uz Bjelorusiju najrizičnija zemlja u Evropi za kreditiranje, jer je praktično nemoguće naplatiti potraživanja bez unaprijed dobro ugovorenih uslova, ocjenjuje u svom istraživanju "TCM Group", jedna od vodećih svjetskih firmi za kreditni menadžment.
U istraživanju TCM-a, koje je objavila njena holandska podružnica, navodi se da BiH i Bjelorusija predstavljaju jedine evropske zemlje gdje se davaoci kredita `mogu pozdraviti sa svojim novcem`.
`Ako kompanije žele da posluju sa klijentima iz zemalja kao što su BiH, Bjelorusija, Kuba i Palestina savjetujem ih da prvo provjere njihovu kreditnu sposobnost i da unaprijed obezbijede dio otplate`, navodi Marsel van den Nord, generalni menadžer `TCM Netherlands`.
Kao ključni razlozi za svrstavanje u zadnju zonu navode se zastarjeli zakoni, nepotpuni lični podaci, loše poštanske usluge i posljedice ratova.
Rajko Tomaš, profesor na banjalučkom Ekonomskom fakultetu, kaže da je neosporno da u BiH vladaju loši dužničko-povjerilački odnosi, jer se građani i privrednici teško odriču prakse iz doba socijalizma.
`Tada su se uzimali krediti sa ciljem da se ne vrate i to je uslovilo nastanak floskule 'bespovratni kredit'. Teška naplata potraživanja prisutna je i sada i ona ne samo da predstavlja problem u privlačenju inostranih investitora, već uopšte za poslovne odnose u zemlji`, tvrdi Tomaš.
On kaže da su firme povjerioci često prinuđeni krenuti u naplatu zaostalih potraživanja sudskim putem, što ocjenjuje najlošijom opcijom u situaciji kada postoji izrazito neefikasan pravosudni sistem.
Emil Kučković, izvršni direktor `LRC inženjeringa`, firme koja vodi knjigu kreditne istorije klijenata za finansijske organizacije u BiH, situaciju koja vlada u našoj zemlji ilustruje podatkom da u bazu dužnika mjesečno ubacuju po 5.000 firmi.
`Ako znamo da u BiH ima ukupno 51.000 obveznika PDV-a, onda je broj dužničkih firmi prilično velik`, kaže on.
Pored glomazne administracije i neefikasnog pravosuđa, Kučković kao jedan od ključnih uzroka postojećeg stanja vidi u manjku novca na tržištu koji uslovljava veliki obim robno-uslužnih kompenzacija među firmama.
Jedna od mogućnosti robne naplate potraživanja je korištenje takozvanog barter sistema. U `LRC inženjeringu`, koji ima licencu za barter sistem, kažu da kroz upotrebu barter valute klijenti mogu dio finansijskih potraživanja od drugih kompanija naplatiti u robama i uslugama, upotrebom viškova njihovih kapaciteta, te razmjenjivati do sada nenaplative ili stare dugove.
Zlatko Tanović, direktor firme `Yield Credit Menagement` iz Sarajeva, koja se bavi naplatom potraživanja, kaže da je njihov posao da za račun klijenta obavještavaju dužnika o isteku roka za plaćanje i upozoravaju ga o tužbi u slučaju neizmirivanja preuzetih obaveza. On ističe da je BiH jedna od rijetkih zemalja koja nema agenciju kojoj bi se povjerioci obraćali prije nego što se odluče na pokretanje skupih i neefikasnih sudskih tužbi protiv dužnika.
`Sve dok je situacija ovakva preporučujem da se kreditori što bolje pokriju od rizika dužnika preko jasno dogovorenih uvjeta i da se aktivno počnu baviti opominjanjem na dugove`, savjetuje Tanović.
U Centralnoj banci BiH, pak, smatraju da situacija u BiH nije baš tako crna. Ističu da sa makroekonomskog aspekta i kreditnog rejtinga B2 koji je našoj državi dodijelila agencija `Moody's` nismo među kreditno najrizičnijim zemljama svijeta.
`Mnoge domaće firme su u fazi privatizacije i u njih dijelom ulazi i strani kapital. Zbog toga me čudi svrstavanje BiH u najrizičniju grupu zemalja svijeta`, kaže Ljubiša Vladušić, viceguverner Centralne banke BiH.
Ekonomski analitičari ukazuju da država nesankcionisanje firmi dužnika često opravdava `brigom` za sudbinu njenih radnika, umjesto da joj zaštita povjerilaca bude na prvom mjestu.
`To nas vodi u socijalizaciju odnosa i stvaranje novog oblika otpora tržišnoj ekonomiji čiju cijenu svi plaćamo. Ne smije se dozvoliti da u praksi imamo zaštitu dužnika, umjesto povjerilaca, jer ekonomija u takvim uslovima nema perspektivu`, upozorava Rajko Tomaš.
BiH u ravni sa Irakom
BiH se na listi 69 zemalja svijeta u kojima, prema ocjeni `TCM Groupa`, potraživanje dugova predstavlja beznadežan posao, nalazi u društvu država sa velikim unutrašnjim konfliktima i totalitarnim režimima. Radi se o Bjelorusiji, Avganistanu, Mjanmaru, Iraku, Kambodži, Kubi, Laosu, Mongoliji, Sjevernoj Koreji, Nepalu, Palestini i Sudanu.
S druge strane, naplata potraživanja se najuspješnije izvodi u skandinavskim zemljama, među kojima prednjači Švedska.
Studija TCM-a obuhvatila je 155 zemalja svijeta koje su podijeljene u tri kategorije - zemlje sa visokim nivoom vraćanja dugova, zemlje sa osrednjim nivoom i zemlje u kojima se krediti ne vraćaju.