MADRID - Pored borbe s teškom ekonomskom krizom, koja je zaustavila rast privrede zasnovan na građevinskom bumu, španske vlasti moraju da riješe i problem velikog broja imigranata, koji su prethodno omogućili procvat te zemlje, a sada su ostali bez posla.
Vilson, keramičar iz Ekvadora, radio je ilegalno u Španiji šest godina, da bi u oktobru prošle godine konačno dobio boravišnu dozvolu. Sada je ostao bez posla i ima izbor - ili da se ponovo vrati životu u ilegali ili da napusti Španiju. S obzirom na to da u Ekvadoru ima sina, Vilson kaže da će se, najvjerovatnije, vratiti kući. Većini imigranata život u ilegali je, međutim, mnogo prihvatljiviji nego povratak u siromašne zemlje iz kojih potiču.
"Većina njih će ostati u Španiji i raditi na crnom tržištu", izjavio je Visente Marin, advokat specijalizovan za imigraciju.
Prema španskom zakonu, u slučaju gubitka posla stranci ne mogu produžiti dozvole za boravak, pa imigranti u tom slučaju nemaju pravo na socijalnu pomoć i okreću se crnom tržištu rada. Procjenjuje se da crno tržište rada čini gotovo četvrtinu španskog bruto društvenog proizvoda, košta Vladu oko 25 milijardi evra izgubljenog poreza godišnje, a radnike vezuje za najteže i loše plaćene poslove. Veliki broj imigranata preživljava u Španiji zahvaljujući kešu koji im poslodavci isplaćuju bez postavljanja ikakvih pitanja i uslova. Čak i na ulicama Madrida često je moguće vidjeti oglase na kojima se nude zanatske usluge za nevjerovatno malo novca.
Tokom ekonomskog buma koji je vladao u Španiji devedesetih godina prošlog vijeka, u tu zemlju je došlo oko pet miliona imigranata. Oni su uglavnom radili na građevinama, koje su nicale na svakom koraku, ili kao posluga. Iako nema zvaničnih podataka, šef Opservatorije za imigraciju pri Univerzitetu Alikante Karlos Gomes Gil procjenjuje da je od izbijanja ekonomske krize oko 300.000 imirganata izgubilo dozvole za boravak u Španiji.
"Ova kriza će imati veliki uticaj na novopridošle imigrante u Španiji, koji još nisu imali vremena da se snađu i još su politički, socijalno i ekonomski krhki. Ovo je prva kriza koju je Španija ikada imala sa imigrantskom populacijom", istakao je Gomes.
U vrijeme kada je Vilson stigao u Španiju 2003. godine, situacija je bila potpuno drugačija. U zemlji je vladao građevinski bum, a plate su bile mnogo veće nego u Ekvadoru, odakle je on došao.
"Bilo je uspona i padova, nije bilo lako, ali sam se navikao na ovdašnji život", rekao je Vilson, koji nije želio da otkrije svoje prezime kako ne bi zapao za oko imigracionim vlastima.
Vilson očekuje da mu dozvola za boravak u Španiji neće biti produžena u julu, kada ističe. Poput Vilsona, većinu imigranata čine građevinski radnici porijeklom iz Južne Amerike i sjeverne Afrike.
"Oko 40 procenata imigranata ima samo završenu osnovnu školu, i kada izgube posao na građevini, teško im je pronaći novi", izjavio je profesor ekonomije sa Univerziteta u Barseloni Hosep Oliver.
Prema njegovom mišljenju, neobrazovani imigranti će se teško snaći u periodu krize, kada posla ima samo za visokoobrazovanu radnu snagu.
Zaslužni postali nepoželjni
Španija nikada ne bi mogla da doživi građevinski bum bez strane radne snage, koja je održavala i sektor nekretnina, jer su 25 odsto kredita za kupovinu nekretnina uzimali upravo oni.
Španska vlada je 2005. godine amnestirala 600.000 ilegalnih imigranata koji su imali posao, a španski premijer Hoze Luis Rodrigez Zapatero pozdravio je imigraciju kao način da Španija postane tolerantnija zemlja, a starijoj populaciji obezbijedi sigurne penzije povećanjem radne snage. Nezaposlenost u Španiji je, međutim, u međuvremenu dostigla nivo od 18 procenata, a među imigrantima je porasla za deset procenata, pa su i vlasti drastično pooštrile izdavanje radnih viza, uslove za spajanje porodica i čak ponudile novac onima koji odluče da napuste Španiju i vrate se u svoje zemlje.