U Višnjičkoj banji, u srcu porodične kuće, porodica Manić – Vera, Dejan, Đorđe i Višnja – godinama razvija svoj porodični biznis, čiji temelj nije samo proizvodnja najfinijih kolača i bajadera, već i posvećenost zapošljavanju osoba sa invaliditetom.
Iako su na početku poslovali u sasvim drugom sektoru, veći izazovi ih nisu obeshrabrili, već su ih natjerali da otvore vrata novim mogućnostima.
Njihov put prema uspjehu započeo je 2007. godine, kada su odlučili da promijene industriju i uđu u svijet poslastičarstva. Počeli su skromno, sa četiri proizvoda – krempitama, princes krofnama, kolačem sa višnjama i ledenim kockama – no ubrzo su došli na ideju da krenu u širu proizvodnju.
Đorđe, sin Vere i Dejana, prvo je ispričao kako je nastala ideja za porodični biznis, kao i sam naziv.
„Ime je nastalo tako što sam sedeo kod bliskog komšije Pavla, koji je radio početni dizajn za cilu ovu priču, a ime za brend osmislila je njegova majka Zaga. Svi smo sedeli zajedno u sobi i razgovarali šta ćemo, kako ćemo… Počeli smo da tražimo na internetu kako je nastalo ime ‘bajadera’ i otkrili smo da potiče od portugalske riječi ‘bailadeira’, kojom su nazivali svoje plesačice. Na hinduskom jeziku ih zovu ‘Deva’.
Zaga je predložila da se zovu ‘Deva bajadere’, svi smo bili oduševljeni i od tada u svakom našem pakovanju piše i priča o tome kako je nastalo ime. Nismo smeli da nazovemo samo ‘bajadera’ jer je ime zaštićeno, i bilo je vrlo nezgodno dati nešto opštepoznato ime, gotovo nemoguće smisliti. Tako smo uz ‘Dewa’ dodali ‘dera’, kako bi umesto bajadera bilo ‘Dewadera’, što je barem donekle bilo blisko uhu“, ispričao je Đorđe, a njegovi roditelji Vera i Dejan, koji su osnivači porodične firme, nadovezali su se i otkrili svoje početke – četiri kolača i njih dvoje.
Porodični biznis iz dnevne sobe
„Počelo je 2007. godine, pre toga bavili smo se uvozom metraže i nameštaja iz Indije. Izašli smo iz tog posla jer su se okolnosti promenile, tržište je preplavio kineski nameštaj, pa smo hteli da isprobamo nešto drugo. Odlučili smo da izađemo iz posla jer smo videli da tu nema perspektive, naši kupci su nestali, shvatili smo da od toga nema ‘hleba’. S obzirom na to da je Vera prehrambeni tehnolog, počeli smo da razmišljamo šta bismo mogli da radimo, a prostor u kući, koji je pre bio skladište, pružao nam je priliku. Došli smo na ideju da počnemo da proizvodimo hranu. Vera je imala nekoliko ideja, pa smo počeli sa izradom krempita i princes krofni, kao probu“, ispričao je.
Nakon početnih poteškoća, uključujući i odbijanje od strane komercijalnog direktora jednog trgovačkog lanca, Vera i Dejan nisu odustali. Odlučili su da lično posjete prodavnicu i ponovo predstave svoje kolače, što se ispostavilo kao ključna odluka koja je pokrenula njihov uspjeh.
Prilika za osobe sa invaliditetom
Kako bi udovoljili potražnji, ubrzo su morali da prošire svoj tim. Tako su, uz preporuku komšije, zaposlili prve osobe sa invaliditetom, a od 2012. godine postali su „Preduzeće za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom“. Danas je cijela proizvodnja usmjerena ka inkluziji i zapošljavanju osoba sa različitim vrstama invaliditeta, čime su Manići stvorili ne samo posao, već i sigurno, uključivo radno okruženje za osobe sa invaliditetom.
Svaki zaposleni je ključni dio tima, a organizacija rada prilagođena je potrebama svih, uključujući i one sa ograničenjima. Đorđe objašnjava kako se svako od radnika uključuje u proizvodnju, bez obzira na specifične izazove, uz stalnu pomoć i podršku drugih. Ovaj sistem omogućava visok nivo produktivnosti, ali i zajedništva među zaposlenima koji su u mnogim slučajevima postali i bliski prijatelji.
Predrasude nisu zaustavile njihovu misiju
Iako su nailazili na predrasude i poteškoće, poput kupaca koji su odbijali da kupuju proizvode jer su ih pravile osobe sa invaliditetom, Manići se nisu dali obeshrabriti. Njihova priča je snažan dokaz kako inkluzija, strpljenje i ljubav prema onome što rade mogu da stvore prostor za uspjeh, prihvatanje i međusobnu podršku. Svi zaposleni, bez obzira na svoje izazove, aktivno učestvuju u svakodnevnim zadacima i doprinose pozitivnoj radnoj atmosferi. U radnom okruženju u kojem svi međusobno komuniciraju i pomažu jedni drugima, stvorena je prava mala zajednica, prenosi Dnevno.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.