Agencija za bankarstvo FBiH uskoro bi trebalo da donese odluku o efektivnoj kamatnoj stopi, koja već postoji u RS i čijom bi primjenom bilo manje mogućnosti da bilo ko obmani klijenta i dužnika, kaže u intervjuu za "Nezavisne" je Mijo Mišić, izvršni sekretar Udruženja banaka BiH.
Tvrdi da na kamatne stope u BiH negativno utiče zastoj u reformama i očekuje da će trend njihovog opadanja stati.
`Kamata jeste veoma visoka i njen pad bio bi značajan za bh. ekonomiju, posebno za određene sektore kao što je poljoprivreda`, kaže on.
NN: Kada možemo očekivati značajniji pad kamatnih stopa?
MIŠIĆ: Kamatna stopa je izraz niza faktora. Prvi je unutarpolitički. Zastoj je u reformama, što svakako utiče na poslovni ambijent i stalni rast evropske kamatne stope. Ona je u prošloj godini porasla za 1,1 odsto, ali uprkos tome naše su kamatne stope u prošloj godini padale. Argumenti govore da bi moglo doći do zastoja pada kamatnih stopa jer BiH nema pristupa jeftinim evropskim fondovima, a isto tako u BiH pasivne kamatne stope na depozite nisu tako skromne. To govori da u bankama objektivno nema prostora za smanjenje kamatnih stopa. No, postoji bitan pozitivan faktor, a to je žestoka bankarska konkurencija. Banke koriste svoje unutarnje rezerve, a borba za klijente, za učešće na tržištu, bitno su doprinijeli da se kamatna stopa godinama blago smanjuje. Prognoza je eventualno vrlo blag pad kamatne stope. Svjesni smo značaja pada kamatne stope za ekonomiju BiH, jer je ona veoma visoka, posebno za određene sektore kao što je poljoprivreda.
NN: Gube li banke klijente kada se ispostavi da za kredit bez žiranata treba žirant, ili da je kamatna stopa veća od reklamirane?
MIŠIĆ: Bankarski sektor uvijek gubi ako nešto u odnosu na klijente i tržište nije istinito. Ne mogu govoriti o pojedinačnim postupcima. Svaki dan vidim da se krediti puno reklamiraju. Ta informacija koja se daje građanima preko medija je samo komercijalna. Međutim, po Zakonu o bankama i svim odlukama agencije za bankarstvo, banke moraju klijentu prilikom sklapanja ugovora pružiti sve informacije o kreditu. Ne bi smjelo biti tajni i koliko ja znam banke korektno reklamiraju kredite. No, postoji i Zakon o zaštiti potrošača i banke po tom zakonu imaju obvezu da javno, transparentno i realno informiraju klijente i javnost o uvjetima pod kojima daju kredite. Očekujemo da će Agencija za bankarstvo FBiH brzo donijeti odluku o efektivnoj kamatnoj stopi, što već postoji u RS. Njenom primjenom mnoge bi stvari bile jasnije i bilo bi manje mogućnosti da bilo ko obmani potrošača, klijenta, ili dužnika.
NN: Možemo li očekivati blaže uslove kreditiranja? Sada se, na primjer, traži žirant iz državne firme iako je u toku privatizacija, ili za kredit treba hipoteka u omjeru čak jedan prema dva.
MIŠIĆ: Mislim da je vrijeme da o takvim stvarima ne govorimo generalno. Nema linearnih pravila. Sada je vrijeme diferenciranja klijenata. Postoje registri pravnih i fizičkih lica i za svakog klijenta već se pravi selekcija. Za neke ne treba žirant, za neke treba jedan, za neke dva, a za neke ne pomaže ni žirant. Banke diferencirano pristupaju, ne samo kada su u pitanju žiranti i hipoteka, nego i kamatna stopa i druge benificije. Banka uvijek procjenjuje rizik, a procjenjujući rizik teško je generalizirati stvari. Sigurno da tu ima pritužbi i nezadovoljstva, ali pravo je banke da traži žirante. Osobno bih drugačije postupio i potpuno izjednačio žirante iz državne i privatne firme. Jer nisu sve državne firme dobre niti iste.
NN: Udruženje banaka BiH je formiralo sud časti koji se treba baviti odnosima između banaka. Ima li nelojalne konkurencije?
MIŠIĆ: Do sada nismo imali prijavljene slučajeve, no imali smo određena zapažanja. Udruženje je uputilo dva upozorenja bankama da se određene pojave ne bi trebale dešavati, upravo kada je u pitanju reklamiranje proizvoda i određeni atributi poput `najbolji`. Banke se mogu služiti tim pridjevima, ali ta tvrdnja mora biti potkrijepljena i točna.
NN: Jesu li banke iz inostranstva u BiH dugoročno, s obzirom da postoje mišljenja da su tu isključivo da bi izvukle kapital?
MIŠIĆ: U bankarstvu nema kratkoročnih ciljeva. Sve su došle iz uvjerenja da je ovo tržište gdje se može napraviti dobar i dugoročan biznis. Već se zna ko se čime bavi. Ako se radi o ulasku kapitala nekih investicijskih fondova, onda se može razmišljati o kratkoročnijim interesima. Sigurno da može doći do vlasničkih prestrukturiranja, ali su dugoročni ciljevi u pitanju.
NN: Koja su ograničenja u bankarskom sektoru?
MIŠIĆ: U BiH imamo ograničenja propisana Zakonom o bankama i odlukama agencija za bankarstvo, kao što su adekvatnost kapitala, ročna i devizna usklađenost. Imamo i ograničenje Centralne banke BiH. To je obvezna rezerva. Ona su vrlo restriktivna. Želimo razgovarati sa zakonodavcima, vlastima, supervizijom, da li baš sve mora biti tako. Neke stvari su uspostavljene prije pet, šest ili sedam godina i može se govoriti o olabavljenju. Naša adekvatnost kapitala je 12 odsto, u zemljama okruženja je deset odsto, a u zemljama EU osam. Olabavljenjem tog ograničenja banke bi dobile više prostora za plasmane kredita. Time bi se pozitivno uticalo na kamatne stope. Ograničenja jesu u funkciji sigurnosti bankarskog sektora, ali istovremeno to ima cijenu. Imamo skupo bankarstvo.