"ArcelorMittal" kompanija, u čijem sastavu posluje "ArcelorMittal Prijedor", prisutna je na prostoru prijedorske opštine već četiri godine, a za to vrijeme preduzeće je postalo najjače u ovoj branši na prostoru RS.
Murari Mukardži, generalni menadžer "ArcelorMittala Prijedor", kaže da su dobri poslovni, proizvodni i finansijski efekti postignuti prvenstveno zahvaljujući timskom radu, uspješnom menadžmentu, posvećenosti firmi i angažmanu svih 750 zaposlenih radnika.
"Uspješnost 'ArcelorMittala Prijedor' ogleda se u dobrom planiranju i viziji, koju menadžment firme ima najmanje za naredne tri decenije na ovom prostoru", tvrdi Mukardži.
NN: Gospodine Mukardži, sve je krenulo prije četiri godine kada je u poprilično sivilo prijedorske privrede "ušetao" "ArcelorMittal" i u RŽR Ljubija, preduzeće u kojem je proizvodnja bila potpuno obustavljena, uložio kapital i formirao preduzeće "Novi rudnici Ljubija". Desilo se ono o čemu su radnici rudnika tek sanjali, ali u ovom preduzeću nakon 12 godina stajanja obnovljena je proizvodnja.
MUKARDŽI: Tačno tako, jer smo 12. avgusta 2004. godine registrovani i formirano je zajedničko preduzeće s većinskim stranim kapitalom i s novim oblikom privrednog organizovanja na ovom prostoru. Uz preustroj preduzeća, pokrenuli smo i probnu proizvodnju na površinskim aktivnim kopovima Mamuze i Jezero, tako da smo počeli i s isporukom koncentrata željezne rude sa ovih kopova u "Mittalove" željezare u Poljskoj, Češkoj i Rumuniji. Već 2005. godine premašili smo naš zacrtani bužetski plan za 35 procenata, a u toj godini smo proizveli 1.360.000 tona željeznog koncentrata koji je potpuno plasiran za izvoz.
U 2006. godini plan proizvodnje bio je težak 1.500.000 tona i u potpunosti je ostvaren, dok smo prošle godine na tržište isporučili 1.370.000 tona željeznog koncentrata. Sve su to rezultati koje smo ostvarili, a koji su za sebe vezali i značajne finansijske efekte. Ponosni smo svakako na sve zaposlene u rudniku, naše inženjere, članove menadžmenta i sve koji su doprinijeli da se naši strateški planovi i ostvare.
NN: Kakvi su finansijski efekti ostvarenih, pa čak i prebačenih planova proizvodnje u proteklom periodu?
MUKARDŽI: Ako vam kažem da na godišnjem nivou ostvarujemo prihod težak preko 100 miliona maraka te da godišnje izdvajamo oko 10 miliona KM u bužet ili neki od fondova, onda je i više nego jasno na koji način "ArcelorMittal Prijedor" pomaže razvoju zajednice.
U ovom trenutku imamo zaposlenih 750 radnika, čiji je prosjek plate iznad prosjeka u Republici Srpskoj. Svakako da i na druge načine pomažemo razvoj lokalne zajednice, jer svojim radom podržavamo i druge industrijske grane, poput željeznica, jer upravo smo zahvaljujući željeznici svoju proizvodnju do sada plasirali na ino-tržište. Potpomažemo i razvoj "Elektroprivrede", te drugih dobavljača opreme koji su nam potrebni u proizvodnji. U svemu smo, dakle, obezbijedili kontinuitet i stabilnost.
NN: Kakvi su Vaši odnosi s Vladom RS i prijedorskom administracijom, odnosno lokalnom zajednicom?
MUKARDŽI: S Vladom RS ostvarili smo fer i korektnu saradnju, što nam je potrebno u implementaciji svih statutarnih procesa. Što se, pak, lokalne zajednice tiče, "ArcelorMittal" grupacija uvijek ima ispruženu ruku pomoći i podrške lokalnoj zajednici u njenom razvoju i rješavanju problema. Imamo socijalni program i podržavamo aktivnosti prijedorskog Centra za socijalni rad. Tu je i podrška raznim sportskim klubovima, mladima i njihovim organizacijama, sportistima i planinarima, zdravstvenim radnicima, ali i obrazovnim programima i institutima za obrazovanje. Svakako tu je i neizostavna podrška mnogim kulturnim manifestacijama koje se događaju u Prijedoru. Mi smo osnovali i "ArcelorMittal" fondaciju, čiji je osnovni cilj da prati i podržava projekte lokalne zajednice.
NN: BiH iza sebe ima teška ratna iskustva. Zemlja je nakon posljednjeg rata bila opustošena, a njena privreda desetkovana. Kakav je angažman "ArcelorMittala" u BiH, kao najveće svjetske kompanije za proizvodnju čelika?
MUKARDŽI: Mi smo u BiH prisutni još od 2004. godine i to u trenutku kada u vašoj zemlji ni na vidiku nije bilo drugih jačih investitora. U principu mi smo vjerovali u taj naš projekat u BiH i naša vizija razvoja ove zemlje i rudarstva u njoj se svakim danom ili godinom koja prolazi sve više ostvaruje.
NN: Možete li nam, u najkraćem, predstaviti "ArcelorMittal", najveću kompaniju za proizvodnju čelika u svijetu?
MUKARDŽI: Teško će biti u najkraćem, ali reći ću da "ArcelorMittal", godišnje proizvodi 169 miliona tona čelika. Uporedbe radi, u Zenici i tamošnjoj željezari, gdje je naša grupacija takođe prisutna, proizvodni rezultati na godišnjem nivou teški su milion tona željeza.
Trenutno naša kompanija zapošljava 330.000 radnika koji rade i proizvode na svim kontinentima, osim područja Antarktika. Značajno je to što "ArcelorMittal" investira u zemlje koje su u razvoju, poput BiH, Kazahstana, Ukrajine, Poljske, Rumunije i Češke u Evropi. U Africi, takođe, imamo velike projekte. Radimo u Alžiru, Liberiji, Senegalu i drugim zemljama. Svakako u Americi i Aziji, u kojoj nam je veoma interesantna Kina.
NN: Tvrdite da imate viziju i da "ArcelorMittal" radi za budućnost. Kakva je budućnost razvoja u prijedorskom rudarstvu?
MUKARDŽI: I te kako izvjesna i s velikom perspektivom. Započeli smo s implementacijom jednog velikog projekta, kakav je otvaranje površinskog kopa Buvač kod Omarske. To znači da ćemo polako, najkasnije do sredine naredne godine, završiti eksploataciju na dosadašnjem površinskom kopu Jezero, a proizvodnju prenijeti na Buvač. Naši stručnjaci su utvrdili da na tom novom kopu imamo ležišta u kojima se nalazi 45 miliona tona rovne rude, što znači da bi se ksploatacija na toj lokaciji mogla vršiti u narednih dvadesetak godina. Samo za otvaranje ovog kopa naša kompanija je uložila 30 miliona evra. Puno je planova u vezi s tim kopom, a on je sada postao jedno veliko gradilište i sve je spremno za zatvaranje kopa Jezero i preseljenje na novi kop Buvač. Ove godine planiramo da 50 odsto proizvodnje plasiramo u zeničku željezaru, a 50 će opet ići u izvoz, odnosno naše željezare u Rumuniji, Poljskoj i Češkoj.
NN: Ono na šta je "ArcelorMittal" posebno ponosan je činjenica da se ogromna pažnja posvećuje zaštiti zdravlja radnika i zaštiti na radu. Kakva su iskustva?
MUKARDŽI: Zaštita na radu je prioritet svih naših prioriteta. Generalni menadžment kompanije "ArcelorMittal" početkom juna je s predstavnicima međunarodnih asocijacija sindikata u oblasti rudarstva, metalurgije i metaloprerade, potpisao globalni sporazum o zaštiti zdravlja i zaštiti na radu, koji će biti primijenjen u svim članicama ove kompanije u svijetu.
Potpisan je i sporazum o Zajedničkoj komisiji za zaštitu zdravlja i zaštitu na radu, čime je u ovoj oblasti uspostavljeno partnerstvo menadžmenta i sindikata. Zašto smo to uradili, jer smo procijenili i analizirali situaciju zaštite na radu. Analiza je pokazala da se u prvom polugodištu prošle godine u "ArcelorMittalu Prijedor" dogodilo devet povreda na radu, što je prouzrokovalo gubitak radnih dana. Već u drugom polugodištu iste godine primijenili smo niz mjera iz oblasti zaštite na radu i zaštite zdravlja radnika. Rezultat je i više nego očigledan. Samo se u septembru dogodila jedna povreda na radu, a od tada pa do danas nije bilo nesreća. Svu pažnju smo usmjerili na program obuke radnika kada je u pitanju zaštita na radu i kroz taj program neizostavno moraju proći svi zaposleni, od radnika na kopu do menadžmenta. Efekti su i više nego zadovoljavajući, a sve je u vezi s boljom produktivnošću.
NN: Vlada RS ima namjeru ući u privatizaciju državnog kapitala u RŽR Ljubija. Šta to konkretno znači za "ArcelorMittal Prijedor"?
MUKARDŽI: Izuzetno smo obradovani viješću da će Vlada RS pristupiti procesu privatizacije u RŽR Ljubija.
"ArcelorMittal" tu vidi i svoju šansu i mogućnost da se i u starom rudniku nastave istraživanja i svakako proces rudarenja u Prijedoru, čiji je kontinuitet dug preko 90 godina. Mi smo već angažovali naučnike i stručnjake i oformili tim od pet ljudi koje smo zaposlili s ciljem da istraže ležišta rude na području Ljubije i Tomašice.