BANJALUKA, SARAJEVO - Privreda BiH kreditno je zadužena kod domaćih komercijalnih banaka sa 4,88 milijardi KM od čega se 86 odsto odnosi na dug privatnog poslovnog sektora.
Domaće banke, prema podacima Centralne banke BiH sa kraja februara, od privatnih preduzeća potražuju 4,21 milijardu KM, a od javnih 673 miliona KM.
Većina ekonomskih analitičara i privrednika ocjenjuju da je dobar dio privrede prilično zadužen kod banaka i da ne uspijeva na vrijeme vraćati podignute kredite.
Alija Remzo Bakšić, direktor Asocijacije poslodavaca BiH, kaže da su bankarski krediti suviše skupi zbog čega su i preduzeća koja su prisiljena da se obrate bankama u cilju vlastitog razvoja veoma opterećena.
`Praksa u svijetu je da se za razvoj firme ne ulažu vlastita sredstva već uzima kredit. Međutim, onaj ko nije dobro procijenio ne može izdržati otplatu kredita i prinuđen je na prodaju preduzeća, što se dešava kod dosta naših firmi`, tvrdi Bakšić.
Marija Mladenović, ekonomski stručnjak za korporativne finansije, ocjenjuje da finansijski izvještaji akcionarskih društava u RS uglavnom pokazuju nepovoljno stanje kada je u pitanju kreditna zaduženost.
`Preduzeća iz većine djelatnosti imaju negativan ili nedovoljan poslovni rezultat za pokrivanje bankarskih kamata koje ih terete, s izuzetkom onih koja se bave izgradnjom i održavanjem puteva`, kazala je ona.
Pregledom bilansnih pozicija uočava se da među kreditno najopterećenija preduzeća u odnosu na visinu kapitala i rezultate poslovanja spada banjalučka `Mljekara`, koja je u većinskom vlasništvu `Mlekare` iz Subotice. To preduzeće je na kraju prošle godine na osnovu kredita bilo zaduženo sa oko 2,6 miliona KM, a, s druge strane, nije imalo kapitala zbog pokrivanja gubitaka. Iz poslovanja, takođe, nisu mogli otplatiti prispjele kamate u iznosu od 55.211 KM, jer su godinu završili s minusom od 1,7 miliona KM.
Kreditna zaduženja Fabrike cijevi UNIS iz Dervente, Govedarske farme `Farmaland` iz Nove Topole i `Mrkonjićputeva` iz Mrkonjić Grada premašila su njihovu visinu kapitala, ali rate kamata bez problema mogu otplaćivati zbog prilično dobrog poslovanja.
Posmatrano u apsolutnim iznosima, najveće obaveze u RS prema bankama imaju zvornički `Birač` - 79 miliona KM i `Telekom Srpske` 78,3 miliona.
Duško Bogdanović, direktor Sektora za makroekonomski sistem Vanjskotrgovinske komore BiH, smatra, pak, da preduzeća generalno nisu suviše zadužena ako se uporede sa građanstvom koje prednjači u podizanju kredita.
`Sigurno, međutim, ima nekih firmi koje su se opteretile kreditima i svoju zaradu daju na njihovu otplatu`, dodao je on.
Za razliku od privrednika, koji uglavnom smatraju da su krediti skupi, bankari tvrde da su kamatne stope od sedam do devet odsto u skladu s okruženjem i da prate rizike klijenata. Smatraju da prepreka razvoja privrede nije visina kamata, već slabo poslovanje preduzeća, koja često ne uspijevaju izmiriti obaveze ni za glavnicu uzetog kredita.
`Imao sam iskustvo sa grčkim privrednikom koji kad je čuo za kamate naših banaka umalo nije pao u nesvijest, jer su duplo veće nego u Grčkoj. Međutim, kada je vidio tržište i uslove poslovanja prihvatio je kamatu, a preduzeće koje je ovdje kupio sada uspješno radi`, kaže Slaviša Raković, zamjenik direktora Nove banke iz Bijeljine.
Većinski državna preduzeća, za razliku od privatnih, puno teže dolaze do kredita, u čemu je klasičan primjer `Hidrogradnja` iz Pala.
`Mi bismo rado uzeli kredit, ali ne možemo, jer su banke rigorozne prema državnim preduzećima`, kaže Radojica Mandić, direktor `Hidrogradnje`.
Bankari obrazlažu da su državna preduzeća na strogom režimu iz opravdanih razloga.
`Samo se 10 do 20 odsto državnih preduzeća bori na tržištu, dok ostali u očekivanju privatizacije ništa ne rade`, ocjenjuje Slaviša Raković.
Berza kao alternativa
U Banjalučkoj berzi kažu da se privatna preduzeća umjesto podizanja bankarskih kredita jeftinije mogu isfinansirati na tržištu kapitala.
`Alternativa bankarskim kreditima je da vlasnici preduzeća koja nemaju dovoljno kapitala potrebni novac prikupe preko berze emisijom novih akcija`, kaže Milan Božić, direktor Banjalučke berze, dodajući da praksa iz zemalja okruženja pokazuje da je takav način razvoja preduzeća najisplativiji.
Ekonomski analitičari smatraju da bh. preduzeća taj model finansiranja slabo primjenjuju, jer uglavnom ne žele da im neko sa strane ulazi u vlasničku strukturu.