BANJALUKA - Dok su drugi dizali kredite i kupovali džipove, on je pazario - softvere. Kad je konkurencija bezumno snižavala cijene, viseći na ivici rentabilnosti, on je odlučio da bude skuplji, ali i bolji od drugih.
Danas, 13 godina nakon što je sa skromnom mašinom od nekoliko hiljada maraka krenuo na neizvesni put, slatinski "Plantago" izrastao je u jednog od najvećih domaćih proizvođača čaja. Ova, samo po broju radnika mala firma, dokaz je da dobra poslovna filozofija, čak i u ovakvim poslovnim okolnostima, može da rezultira uspjehom.
Priča o "Plantagu" zapravo je priča o tome kako dobra ideja, uz predan rad i ulaganje u prave prioritete, može da se isplati čak i u zemlji u kojoj gotovo svaki biznismen svoju priču otvara problemima, a ne načinom kako ih riješiti.
Porodica Vukmirović, idejni začetnici i vlasnici ove male, porodične firme, iz koje danas izlazi oko milion kutija čaja - što je, po nekim procjenama, oko sedam odsto ukupnog tržištnog kolača u BiH - nema takavih problema. Ne pritišću ih krediti, nemaju viška radnika, prodaja im, i pored krize, ne opada... Kako su uspjeli?
Aleksandar Vukmirović (41) začetnik je ideje koja je zaslužna za rođenje "Plantaga". A, sve je, kao i svaka dobra ideja, počelo sasvim slučajno...
"Firmu smo osnovali na simboličan datum - 31. decembra 1999. godine, posljednjeg dana prošlog milijenijuma. Nije to, međutim, imalo veze sa sujevjerjem nego sa pretpostavkom da bi proizvodnja čaja mogla biti dobra ideja, jer sam se, radeći kao komercijalista u jednoj firmi u Nišu, uvjerio da trećina mojih kupaca pazari upravo čaj. Kad sam se te godine vratio iz Niša, gdje sam studirao elektrotehniku, i ja i supruga Jasmina bili smo bez posla, ne znajući, praktično, čemu bismo se okrenuli. Proizvodnja čaja je u to vrijeme samo bila ideju, ali pošto nismo imali početnog kapitala, prvih nekoliko mjeseci čaj je, zapravo, pravila jedna niška firma, a mi smo ga ovdje plasirali. Već poslije nekoliko mjeseci, uvjerio sam se da princip uslužne proizvodnje nema nikakvu perspektivu, prije svega zbog toga što nisam mogao da utičem na kvalitet proizvoda, pa sam podigao kredit od 5.000 KM kod jedne mikrokreditne organizacije za jednu prastaru mašinu i krenuo u neizvjesnost... Bio je to prvi i posljednji kredit za ovih 13 godina", priča Vukmirović.
U to vrijeme, kako se sjeća, gotovo i da nije imao razrađenu strategiju razvoja preduzeća, mada je, čak i sa takvim pristupom - zahvaljujući ponajviše stalnom ulaganju u podizanju kvaliteta, što je pratilo povećana tražnja za njihovim proizvodima - firma iz godine u godinu bilježila stalni rast. Pri tome, od velike pomoći su im, kako naglašavaju, bili savjeti inostranih stručnjaka koji su kroz više međunarodnih programa došli da im pomognu u unapređenju proizvodnog procesa, prodaje i marketinga.
"Tokom svih ovih godina, uvjerili smo se u jednu veliku istinu - ne morate biti najjeftiniji da bi kupci prepoznali vaš proizvod. Kupce ne možete varati: ili imate kvalitet ili nemate. Svih ovih godina, nikada nismo imali dileme što se tiče kvaliteta, uvijek smo željeli da imamo najviši mogući kvalitet i, vjerujemo, u tome uspijevali. Ovo nije firma u kojoj se uzme vreća sirovine, stavi u mašinu i upakuje u kesice pa izbaci na tržište. Naš pristup je potpuno drugačiji. Testiranja kvaliteta, laboratorijska ispitivanja, sortiranje i probiranje najboljih mogućih sastojaka naš je recept za stalani konstantni kvalitet. Najvećim dijelom zbog toga, opstali smo svih ovih godina i izborili se za svoju poziciju na tržištu, sa stalnom željom da budemo što uspješniji i kvaliteniji", priča Vukmirović.
Danas "Plantago" spada u red najvećih domaćih proizvođača čaja u BiH, s tim da u ovoj i idućim godinama namjerava biti mnogo zastupljeniji i na tržištu FBiH, gdje su inostrani čajevi još dominantna kategorija.
Iako su do prije nekoliko godina proizvodili više od 50 vrsta čaja, danas su, analizirajući zahtjeve tržišta, asortiman sveli na 16 različlitih ukusa, što je u skladu sa politikom najvećih svjetskih proizvođača. Tradicionalno, najprodavanija im je nana, mada je u posljednje vrijeme sustižu brusnica i aronija, koja je, zahvaljujući dobroj zdravstvenoj reputaciji, postala pravi hit.
Firma, inače, zapošljava 16 radnika, s tim da je za proizvodni dio zadužen Aleksandrov otac Mirko, penzionisani mašinski inženejer, sam Aleksandar vodi brigu o prodaji, a supruga Jasmina, poljoprivredeni inženjer, uz brigu o tri kćerkice, zadužena je da troškove i prihode drži u stalnoj ravnoteži.
"U tehnološkom smislu, proces proizvodnje smo potpuno zaokružili, budući da smo sa rastom prodaje zarađeni novac investirali u opremu i podizanje kvaliteta proizvodnje, uključujući i savremena informatička rješenje. Mi ćemo uvijek radije nabaviti novi softver nego kupiti džip i od takve poslovne filozofije nećemo odstupiti ni u budućnosti. Sam čaj stvaramo od cvijeta do zapakovane kutije. Nažalost, jedino što nismo uspjeli jeste da sami ovdje sijemo ljekovito bilje, pošto smo prestali s tim nakon što je država 2007. godine ukinula podsticaje za uzgoj ljekovitog bilja. Bez podsticaja, proizvodnja bilja je neisplativa, pošto se domaći proizvod ne može nositi sa subvencinisanim biljem iz inostranstva, pa sirovinu nabavljamo u zemlji i okruženju, strogo pazeći da uzmemo apsolutno najbolje što se može pronaći na tržištu", priča Aleksandar.
Za razliku od velikog broja naših preduzeća, u kojima vjeruju da je bez kreditnih sredstava nemoguć razvoj bilo koje firme, "Plantago" je dokaz da se može ići i drugim putem. Takav put, doduše, nešto duže traje, ali sa sobom nosi daleko manje stresa i rizika.
"Naša filozofija je da nema dizanja kredita niti ulaganja u neproduktivne stvari, a zarađeni novac ulažemo u podizanje kvaliteta proizvodnog procesa i promociju naših proizvoda. Zbog toga smo, između ostalog, još u zakupljenim prostorijama bivše zemljoradničke zadruge u Slatini", kaže Vukmirović.