Više je nego jasno da je BiH potrošačka država, a u takvim društvima proizvodnja je bačena u drugi plan. Gašenjem proizvodnih kapaciteta građani postaju sve siromašniji i ostaju bez novca. Ekonomija bilježi rast uvoza i spoljnotrgovinskog deficita koji guši ionako malo pozitivnih procesa.
U takvom okruženju razvijaju se jedino trgovina i bankarstvo. Trgovina zbog rasta uvoza i potrošnje, a građani sve češće spas traže u bankarskim kreditima ne mareći za visoke kamate koje će godinama vraćati.
Stoga apsolutno nije čudno da velelepne zgrade podižu jedino veliki trgovački centri i inostrane banke, koje su za prilično male pare pokorile domaće bankarstvo. Da se razumije, niko nije protiv jakih i uspješnih banaka i trgovine, ali ne na način kakav je u BiH - preko leđa siromašnih građana i skrhanih preduzeća, koja zaduživanjem pokušavaju da isplivaju, a u stvari tonu sve dublje u živo blato.
Iako u posljednje vrijeme bilježimo rast investicija, one još nisu na nivou koji bi obezbijedio da potrošačku BiH pretvorimo u razvojnu. Dvije velike privatizacije, `Telekom Srpske` i naftna industrija, u RS i Razvojni plan utemeljen na novcu dobijenom njihovom prodajom, te očekivana prodaja telekom operatera i još nekoliko uspješnih preduzeća u FBiH mogli bi biti vjetar u jedra nasukane BiH.