BERLIN - Prehrambena industrija je jedna od najvećih industrijskih grana u Njemačkoj, ali se trenutno suočava s velikim problemima zbog pada prometa na domaćem tržištu zbog čega sve veće nade polaže u izvoz.
Bez obzira na to da li se radi o mlijeku, kobasicama, osvježavajućim napicima, pici ili čokoladi - sve se iz dana u dan može dobiti još jeftinije, što proizvođačima zagorčava život. Njemačka trgovina prehrambenim proizvodima zabilježila je tokom 2009. godine 12 ciklusa snižavanja cijena. Nijemci za hranu izdvajaju tek 11 odsto od svojih prihoda, a deblji kraj zbog toga izvlače proizvođači hrane, koji su prepušteni na milost i nemilost velikim trgovinskim lancima. Promet njemačke prehrambene industrije je u 2009. pao na 149,8 milijardi evra, što je za oko četiri odsto manje u odnosu na 2008. godinu. Pritom potrošači nisu ništa manje kupovali, već je prehrambena industrija bila ta koja je plaćala razliku kroz niže cijene.
Nije samo prehrambena industrija na gubitku, već i poljoprivreda. I cijene mlijeka, maslaca i mesa u Njemačkoj su niže nego ikad. Zbog toga izvoz postaje sve važniji, ali je zbog ekonomske krize i on smanjen. Njemačka je 2008. godine izvezla prehrambene proizvode u vrijednosti od oko 53 milijarde evra, dok je u 2009. izvoz opao za pet odsto. U kombinaciji s padom cijena na domaćem tržištu, to je donijelo dodatne nevolje prehrambenoj industriji.
Njemačka trenutno izvozi skoro 20 odsto svih svojih mesnih i mliječnih proizvoda, kao i 12 odsto pekarskih proizvoda i slatkiša. Ova vrsta proizvoda je i na domaćem i na stranom tržištu veoma cijenjena. Nijemci su poslije Francuza najveći poljoprivredni proizvođač u EU. Kada je riječ o mlijeku, svinjskom mesu, krompiru i raži, njemački poljoprivrednici prednjače, a čak 80 odsto njihovog poljoprivrednog izvoza ide u zemlje EU. Osim EU, najvažniji kupci su Rusija, Švajcarska i SAD, ali se Njemačka nada da bi u budućnosti mogla da pojača izvoz i u zemlje u razvoju, pa čak i u nerazvijene zemlje, koje su u vrijeme ekonomske krize imale znatno manji pad privrednih aktivnost, a time i kupovne moći od razvijenih zemalja.
Da bi se to dogodilo, kaže Olivije de Šuter, predstavnik Ujedinjeniih nacija za pravo na hranu, mora biti sprovedna temeljna promjena svjetskog poljoprivredng tržišta.
"Proizvođači u siromašnim zemljama su s jedne strane u gorem položaju, jer zbog carina i drugih prepreka nemaju pristup razvijenim tržištima. Sa druge strane, konkurencija na njihovom vlastitom tržištu je nepravedna, jer tamo stižu visokosubvencionisani proizvodi iz razvijenih zemalja", naglasio je De Šuter.