PARIZ - Pribavljanje kovina iz rashodovanih aviona čini manji dio globalnog poslovanja s recikliranjem metalnog otpada koji pomaže proizvodnji gotovo polovine svjetskog čelika, a godišnje doseže vrijednost od oko 100 milijardi evra, piše agencija Reuters.
Nakon dva dana rastavljanja rashodovanog, 23 godine starog, aviona tipa boing 747 na aerodromu u francuskom gradiću Šatoro, oko 100.000 tona materijala biće spremno za razvrstavanje i recikliranje. Dvije trećine toga završiće u aluminijumskim šipkama, koje će biti transportovane u Kinu za proizvodnju bicikala te ostalim evropskim susjedima kako bi se podmirile potrebe industrija, velikih potrošača sirovina.
Premda čini tek malen udio u globalnom poslovanju s recikliranjem metalnog otpada, dramatičan je primjer toga kako firme za recikliranje metalnog otpada u Francuskoj i drugdje pokušavaju iznaći načine da dođu do metala iz gotovo svega, od zastarjelih podmornica do luksuznih jahti.
Potražnja za metalima vrtoglavo je porasla budući da su brzorastuće privrede, predvođene Kinom, tražile njihove sve veće isporuke, podstaknuvši snažan rast cijena na tržištu otpada tokom proteklih godina. Njihove cijene usko su povezane s vrijednošću kovina, koje su takođe porasle, zajedno s cijenama ostale robe, pod uticajem priliva špekulativnog novca koji je tražio sigurno utočište u uslovima globalnih privrednih neizvjesnosti.
To francusko tržište prepuno je porodičnih firmi, ali je nedavno privuklo zanimanje divova na području raspolaganja otpadom, koji su pratili takav razvoj situacije i posljedičan rast cijena. "Veolia Environmental Servicies" kupio je "Bartin Recyclinga Group" slijedeći primjer svog rivala "Suez Environnement", koji je krenuo u prodor na poslovanje s recikliranjem metala prije dvije godine, a sada posluje u Francuskoj i Britaniji.
Cijene čeličnog otpada lošijeg kvaliteta više su se nego udvostručile, sa 80 do 100 evra po toni u 2002. na približno 190 evra u prošloj godini, a aluminijumskog otpada porasle su nekih 50 odsto u zadnje tri i po godine.
Analitičari najvećim preprekama rastu industrije reciklaže smatraju više troškove transporta te preusmjeravanje nekih potrošača na zamjenske proizvode koji se mogu nabaviti po nižim cijenama nego otpad.
Veliko pitanje koje se nameće u Francuskoj je kako će se taj sektor koji je tradicionalno bio fragmentiran razvijati u budućnosti. Talas konsolidacije, poput onog u industriji čelika, mogao bi biti zakočen s obzirom na to da će industrijski divovi uočiti kolika je vrijednost osiguranja izvora sirovina.
Američki "Nucor", najveći kupac otpada neobojenih metala u Sjevernoj Americi, dogovorio je kupovinu prerađivača otpada "David J. Josepha" za 1,44 milijarde dolara kako bi obezbijedio ključne izvore sirovina. Konsolidacija tog sektora u Francuskoj i drugdje u Evropi tendirala je fokusiranju na firme za upravljanje otpadom koje žele postati dobavljači otpada. Međutim, proizvođači čelika poput "Arcelor Mittala", najvećeg u svijetu, mogli bi se okrenuti akvizicijama firmi koje se bave otpadom u EU.