Još 2004. godine pokrenuta je inicijativa za izradu novog zakona o cestama kojim bi se na jedinstven način regulisala sva pitanja vezana za obavljanje cestovnog prevoza. Na kraju smo se odlučili da napravimo zakon i kao privrednici ga ponudimo Vijeću ministara BiH.
Ova branša regulisana je na različite načine u kantonima, entitetima, pa i na nivou države sa čak 86 zakonskih i podzakonsklih akata koji nisu na adekvatan i kvalitetan način riješili pitanje prevoza.
Donošenjem zakona svakom prevozniku bi bilo omogućeno da pod jednakim uslovima, bez obzira na to gdje se nalazi, vrši usluge cestovnog prevoza. Na jedinstven način bi se definisalo izdavanje dozvola, redova vožnje, uspostavila kontrola i nadzor, i na jedinstven način bi se državni organi odnosili prema prevoznicima koji rade na prostoru BiH iz drugih država. Zakon u isti položaj stavlja sve, i one koji rade za vlastite potrebe. Definišu se odredbe i za nivo usluga koje obavljaju fizička lica, a najbitnije je da se zakonom definiše međunarodni, međuentitetski i unutrašnji saobraćaj s tim što se omogućava da entiteti, kantoni i općine mogu svojim aktom definisati specifičnosti.
Sada u nekim kantonima ima, a u nekim nema kontrola, mnogi nemaju adekvatne inspekcijske kadrove, sankcije za nezakonit rad su različite. Imamo inspekcije na svim nivoima i niko nikome nije nadređen niti se koordinira njihov rada. Akcija protiv rada na crno pokazala je da državni organi, ako žele i naprave akt kojim regulišu način kontrole, mogu napraviti više za mjesec dana nego što je učinjeno u prethodnih deset godina.