Lideri Rusije, Belorusije i Kazahstana zaključili su u Astani sporazum o stvaranju Evroazijskog ekonomskog saveza koji će, prema riječima ruskog predsjednika Putina, kontrolisati peti dio svjetskih rezervi gasa i skoro 15 odsto rezervi nafte.
Prethodni susret lidera pomenute tri države, prije samo mjesec dana, završen je zaključkom da su neslaganja ostala. Ipak, njihovi saradnici su nastavili da rade, da bi, baš kako je planirano, prije 1. juna sporazum, konačno bio potpisan.
„Potpisani sporazum ima zaista epohalno, istorijsko značenje, on otvara najšire perspektive za razvoj ekonomija i povećanje standarda građana naših zemlja. Učesnice će sprovoditi usaglašenu politiku u ključnim granama ekonomije, u energetici, industriji, poljoprivredi, saobraćaju”, rekao je Putin, a prenosi RTRS.
„To nije prosto, naprotiv veoma je složeno. Ni do sada nije bilo lako dogovoriti se o svim pitanjima. Bilo je sporova, da ne kažem skandala, ili pak oštrih rasprava, sa oštrim diskusijama, ali sve je to proizlazilo, a siguran sam da će tako biti i ubuduće, iz želje da se dostigne kompromis i sa uzajamnim razumevanjem”, dodao je on.
U sporazumu su propisane sve nijanse buduće saradnje u zajednici koja će biti najveća u regionu. Ruski predsjednik je istakao da su za nju već zainteresovani „krupni ekonomski igrači”, i da su ga, „gdje god da je bio, s kim god da je razgovarao”, pitali kako da uspostave odnose sa budućim Evroazijskim savezom.
Sporazum se sastoji iz dva dijela – u prvom su izloženi ciljevi i zadaci evroazijske integracije i određen status EAES kao međunarodne organizacije, a drugi reguliše mehanizme ekonomske saradnje i precizira obaveze država učesnica u integraciji određenih privrednih grana.
Novi savez Putin je ocijenio kao „moćan privlačni centar ekonomskog razvoja, veliko regionalno tržište koje objedinjuje više od 170 miliona ljudi. Zemlje ’trojke’ imaju razvijenu industrijsku bazu, moćan kadrovski, intelektualni i kulturni potencijal. Geografski položaj omogućava nam da stvorimo saobraćajne, logističke maršrute ne samo regionalnog, nego i globalnog značaja, koje mogu da povezuju velike trgovinske tokove Evrope i Azije”.
„Danas se rađa nova ekonomska realnost 21. vijeka. Ona je stvarana s velikom mukom. Pred nama je teška etapa konstituisanja i razvoja. Jedna stvar je stvaranje i mi smo to s velikim mukama uradili. Ali, sada treba da dokažemo i sebi i svijetu neophodnost i vitalnost te integracije, i to je naš veliki zadatak“, rekao je predsednik Kazahstana Nursultan Nazarbajev.
Sporazum je pripreman korišćenjem međunarodnog iskustva, a posebno se vodilo računa da se prilikom donošenja odluka u savezu jednako cijeni svaki glas i da se obezbijedi ravnopravnost u svemu.
„Na tom putu smo neke izgubili – imam u vidu Ukrajinu iz vremena Kučme koja je takođe počinjala sa nama ovaj težak posao. Ali, nažalost, teret je bio suviše težak za Ukrajinu”, rekao je predsjednik Belorusije Aleksandar Lukašenko. „Ipak, ja sam siguran da će, ranije ili kasnije, rukovodstvo Ukrajine shvatiti gdje je sreća. A nekoga smo i nalazili na tom dugom i teškom putu”, zaključio je on, aludirajući na Jermeniju i Kirgiziju čiji su predsjednici prisustvovali potpisivanju u Astani i zatražili da se što prije priključe savezu.
Predsjednik Jermenije Serž Sarkisjan je zatražio da se do 15. juna potpišu dokumenti o prisajedinjenju Jermenije, dodavši da se za dva-tri dana mogu naći prihvatljiva rješenja koja će zadovoljiti obe strane, a predsjednik Kirgizije Almazbek Atambajev je rekao da njegova zemlja želi da „dočeka ovu godinu u Evroazijskom ekonomskom savezu”.
O tome koliko može biti korisno učešće u novom savezu postalo je jasno 2011. kad je stvorena Carinska unija. Slobodno kretanje robe omogućilo je da se praktično udvostruči robna razmjena između tri zemlje koje su danas potpisale novi sporazum, koji bi, prema ocjenama nekih stručnjaka, trebalo da uveća prihode zemalja članica na trilion dolara.
Sporazum o EAES-u treba da počne da funkcioniše od 1. januara 2015. Ideju saveza prvi put je pomenuo predsjednik Kazahstana Nazarbajev 1994. godine, da bi se ona ostvarivala u etapama, počev od Carinske unije, preko Zajedničkog ekonomskog prostora, do konačnog formiranja Evroazijske zajednice.
Sa ruske strane „ideologiju” EAES-a formulisao je predsjednik Putin u programskom tekstu objavljenom u listu „Izvestija”, oktobra 2011, u kome je naglasio da „nije riječ o tome da se u ovom ili onom obliku ponovo stvori SSSR”. On je pokušaje da se restaurira ili kopira nešto što je prošlo nazvao naivnim, ali je integraciju na novim vrijednostima, na političkoj i ekonomskoj osnovi, nazvao „zahtjevom vremena”.
Tri države novim sporazumom garantuju slobodno kretanje robe, usluga, kapitala, radne snage i ostvaruju zajedničku politiku u ključnim granama ekonomije – energetici, industriji, poljoprivredi i saobraćaju.
Sjedište EAES-a biće u Moskvi, sud – u Minsku, a finansijski regulator u Alma-Ati.
Zahvaljujući trenutnoj političkoj situaciji u svijetu, u kojoj se Rusiji prijeti zapadnim sankcijama, sporazum dobija i dodatnu važnost. Za Rusiju – zato što joj omogućava da izbjegne eventualne sankcije, a za Kazahstan i Belorusiju – zato što mogu da zarade na posredništvu, u slučaju da to bude potrebno.