BiH nije uspjela akreditirati vlastite firme koje su u mogućnosti da certificiraju domaće proizvode. To znači da, ukoliko naši proizvođači žele certificirati svoje proizvode, moraju ići u druge zemlje. Klasičan primjer je u proizvodnji namještaja. Većina naših proizvođača, ako se na tenderima pojavi kao uslov da njihov proizvod mora biti certificiran, mora ići u Slavonski Brod jer Hrvatska ima akreditiranu instituciju da vrši certificiranje proizvoda.
Po sporazumima o slobodnoj trgovini, koje je BiH potpisivala pojedinačno sa zemljama iz okruženja, a i po ugovoru o CEFTA, koji još nismo ratificirali, stoji obaveza da BiH uspostavi institucije kontrole i certifikacije kvaliteta svojih proizvoda i da se izvrši međusobno priznavanje tih institucija.
Međutim, vlasti na nivou države i entiteta nisu učinile ništa da se naše institucije, koje se bave kontrolom kvalitete i certifikacije proizvoda, same akreditiraju. Postoje i zakonske prepreke u BiH kada se radi o kontroli kvaliteta. Još se primjenjuju zakoni iz Jugoslavije, zakoni doneseni poslije, tako da treba prvo utvrditi vlastite standarde i onda na osnovu njih certificirati ili akreditirati naše firme koje mogu izdavati certifikate.
Na tome vlast ubuduće mora jako puno raditi jer će nam se često dešavati da naši proizvodi, prije nego što budu certificirani u drugim zemljama, ne mogu biti izvoženi. U BiH jedino riba ima certifikat da može biti izvezena u Evropu, dok svi ostali proizvodi moraju biti certificirani u inostranstvu.