Svetlana Cenić, bivši ministar finansija u Vladi RS, upozorava da bi BiH, kako bi se smatrala ekonomski osiguranom, morala imati neraspoređene rezerve najmanje u vrijednosti tromjesečnog uvoza, a procijenjeni uvoz u BiH u 2006. godini je 6,7 milijardi eura.
`Obećanja iz Centralne banke BiH da neće doštampavati novac su lepa, ali nedovoljna`, ističe Cenićeva. Napominje da se povećanje inflacije u ovoj godini pripisuje uvođenju PDV-a, te upozorava da se ne smije zaboraviti efekat povećane javne potrošnje.
NN: Na čemu temeljite bojazan da bi stabilnost KM mogla biti ugrožena?
CENIĆ: To je realan strah na osnovu ekonomskih pokazatelja. Slabost valute dolazi iz više razloga, a što se tiče BiH najjača su dva: inflacija i deficit, ili manjak tekućeg računa. Manjak bi morao da se finansira dotokom kapitala, što uključuje strane direktne investicije, pozajmljivanje u inostranstvu, i prodaju rezervi strane valute. Ako deficit tekućeg računa prelazi četiri odsto BDP-a, ulazi se u opasnu zonu, odnosno povećava se rizik da nacionalna valuta gubi na vrednosti. Po izveštaju MMF-a, deficit našeg spoljnog računa je sedam do 18 procenata BDP-a, a uključujući sivu ekonomiju i privatne doznake iz inostranstva, on se kreće od šest do 14 procenata BDP-a. Brine i to što mi uvozimo većinom robu široke potrošnje, a ne nove tehnologije ili nešto što će povećati produktivnost naše privrede, povećati izvoz ili supstituciju uvoza domaćim proizvodima. Strane direktne investicije su najzdraviji način da se pokrije ta negativna razlika, jer dovode do poboljšanja izvoza i time stimulišu održivi razvoj. Kako u BiH nema tih investicija, ostaje zaduživanje u inostranstvu i prodaja rezervi, što je loše.
NN: Šta uopšte za ekonomsku situaciju u zemlji mogu da znače podaci da je inflacija pet odsto, rast troškova života sedam odsto, a kapitalna ulaganja neznatna?
CENIĆ: Pet odsto inflacije znači da nam je valuta izgubila toliko na vrednosti i da se za nju može toliko manje i dobiti. To što nema kapitalnih ulaganja znači da nećemo imati zadugo veći rast i održiv razvoj, jer dovoljno je pogledati strukturu uvoza i na šta odlaze ogromne pare. Sigurno ne na nove tehnologije, kao što je i vrlo mala stavka u svim budžetima za finansiranje istraživanja i razvoja. Kada tome dodate malo stranih direktnih investicija, visok nivo kriminala i korupcije, onda je jasno koliko treba raditi i koliko ozbiljno shvatiti ove pokazatelje, jer se nameće pitanje odakle će doći pare za plate i od čega ćemo živeti. A uz sve to je prisutan i unutarnji dug.
NN: Da li je dovoljna zaštita stabilnosti KM to što iz Centralne banke najavljuju da ni po koju cijenu neće pristati na doštampavanje novca?
CENIĆ: Lepo, ali nedovoljno. Zemlja koja uvodi valutni odbor (Karensi board) obavezuje se na konvertovanje domaće valute po kursu vezanom za neku drugu valutu, a u ovom slučaju je to EU. Vlada ne može koristiti kurs da pomogne ekonomiji da se odupre vanjskom šoku, tako što bi se snizile cene izvoznoj robi svođenjem valute na pravu vrednost, ili blagim smanjenjem njenog kursa. Umesto toga, moraju se prilagođavati plate i cene, a za to je potrebno dugo vremena.
NN: Stiče se utisak da se u BiH ne pridaje dovoljno značaja ovim problemima i da postoje oprečni stavovi, ali s istim argumentima. Kako je to moguće?
CENIĆ: Oprečni stavovi među ekonomistima uvek postoje i uvek su postojali. Međutim, brojke su neumoljive, a većini u BiH je jasno kako živi. Podsetiću vas da je većina profesora i ekonomskih stručnjaka bila protiv valutnog odbora u momentu njegovog uvođenja, a sada je jeres i pitati da li ima problema s valutnim odborom i šta, eventualno, kao njegova alternativa.
NN: Govorili ste o mogućim pravcima izgradnje `izlazne strategije` i pominjali snižavanje kursa KM u cilju podsticanja izvoza. Možete li to pojasniti?
CENIĆ: Nisam govorila o izlaznoj strategiji koliko o strategiji pripreme ulaska u Evropsku monetarnu uniju, što sledi obično nakon pridruživanja EU i veoma je ozbiljan posao. U dokumentima evropskog partnerstva jedan od uslova je, na primer, da domaća valuta ima plivajući kurs oko evra. Ako bi se BiH odlučila da za nekoliko godina zaista ima takav kurs, što podrazumeva velik i ozbiljan posao, svođenjem KM na njenu stvarnu vrednost, odnosno blagom depresijacijom, izvoz bi postao mnogo atraktivniji jer bismo bili mnogo konkurentniji nego sada. Ali, ovo je pojednostavljenje jedne veoma krupne priče.
NN: Šta za BiH znače slobodne devizne rezerve u iznosu oko 200 miliona KM?
CENIĆ: Rezerve moraju biti dovoljne da pokriju najmanje iznos tromesečnog uvoza. Procenjeni iznos uvoza u 2006. godini je 6,7 milijardi evra. Zaključite sami. Ali, to je što i Centralna banka čini što može. Nezavisnost Centralne banke smatram jednim od dostignuća BiH u postratnom periodu. Takođe, još jedno veliko dostignuće je prijem u Partnerstvo za mir, ali i to donosi svoje obaveze finansijske prirode i o tome treba voditi računa.
Jedinstvena valuta znači i veći rizik
NN: Kakva je razlika između priključenja EU i Evropskoj monetarnoj uniji?
CENIĆ: Ulazak u EU je korak pre ulaska u Evropsku monetarnu uniju. Kada su u januaru 1999. godine 15 članica EU prihvatile jedinstvenu valutu, evro, odluka je bila motivisana nadom za ekonomske beneficije od jedinstvene ekonomije. Ove beneficije su uključivale stabilnost valute i nisku inflaciju sa nezavisnom Evropskom centralnom bankom kao osiguranjem. Poređenje cena i plata je postalo lakše, poslovanje lakše zbog odsustva potrebe da se valute preračunavaju ili kupuje strana valuta, konkurencija se pojačala jer je neposredno tržište poraslo, a kupci imaju lakši, bolji i jeftiniji izbor. No, jedinstvena valuta znači i veći rizik i kritike su brojne, a najveće se svode i na to da je evro čisti politički projekat. Članice su se odrekle mogućnosti da same određuju kamatnu stopu i podešavanje kurseva.