Pivarstvo u Pančevu koje ove godine bilježi tačno tri vijeka od dana kada je u ovom gradu poteklo prvo pivo u regionu, a njegova proizvodnja nakon brojnih uspona i padova ugašena 2008. godine, sada izgleda ima nade da povrati nešto od slavne tradicije kakvu nema nijedno mjesto u širem okruženju i to zahvaljujući malim zanatskim proizvođačima.
Ove godine je trista godina otkako je Abraham Kepiš, preduzetnik iz Požuna, današnje Bratislave, 1722. godine u Pančevu osnovao prvu pivaru u regionu.
Tokom vremena vlasnici fabrike su se smjenjivali, a zlatno doba krenulo je sredinom 18. vijeka kada je ta pivara prešla u ruke porodice Vajfert, naročito u vrijeme Ðorđa, čuvenog industrijalca, guvernera narodne banke i filantropa.
Po završetku Drugog svjetskog rata pivaru su preuzele "samoupravne" ruke, ali i tada se prilično dobro razvijala, pa je 1977. godine obim proizvodnje zahtijevao prebačaj pogona sa lokacije na trgu (koji već neko vrijeme nosi ime Ðorđa Vajferta) u moderne hale u drugom dijelu grada.
Pančevačko pivo je teklo i poslije sve do 2008. godine, kada je fabriku kupio "Hajneken", koji je gotovo istog momenta ugasio, a ništa bolje nije prošla ni zgrada stare pivare, jer je tri godine ranije stradala u požaru, iako je opšte mišljenje da je trebalo da bude pretvorena u muzej.
U međuvremenu je u pančevačkom pivarstvu i tako je bilo sve do prije neku godinu, kada i do ovog grada stiže talas popularnosti zanatske proizvodnje pjenušavog napitka.
Tada su mnogi počeli da kuvaju kvalitetno pivo kod kuće, dok su se neki od njih upustili u ozbiljniji biznis, poput ljudi koji su prije nekoliko godina otvorili pivaru pod nazivom "Dilemma".
Jedan od njenih vlasnika Ivan Gnjatović ističe da viševijekovnu tradiciju pored njih čuva i nekoliko kućnih pivara, kako su i oni krenuli prije sedam-osam godina, a pet godina su prisutni na komercijalnom tržištu i izdržali su brojna iskušenja.
"Najveće se dogodilo s početkom pandemije, kada je naša branša bila veoma pogođena, ali to smo ipak nekako uspeli da prebrodimo, pa svakog meseca izbacimo neko novo pivo, a osmislili smo i prostor u kojem vršimo i edukaciju o tome kako pravimo ozbiljan zanatski proizvod od prvoklasnih sirovina", navodi ovaj pivar.
On kaže da sve zainteresovane provede kroz pogon i objasni im proces proizvodnje raznih stilova piva.
"Pored ostalog pravimo i nemački lager koji smo nazvali '1722. godina', kao omaž svima koji su se bavili pivarstvom u poslednjih trista godina ne samo u Pančevu nego i na celom Balkanu", kaže Gnjatović.
Dodaje da je pogon malih kapaciteta i kao takav neuprediv sa nekadašnjom pančevačkom pivarskom industrijom, ali može da pokrije dobar dio tržišta u Pančevu, Beogradu i okolini.
"Naša piva su možda za nekog skupa, ali cenu diktiraju sirovine i ambalaža, a sada je i rat u Ukrajini doneo nove probleme, pa sve poskupljuje i samo u poslednjih mesec cene staklene amabalaže skočile su u šest navrata po deset odsto", kaže ovaj Pančevac.
On navodi da proces od kuvanja do točenja piva traje trideset i više dana.
"Pošto smo pivo skuvali u varionici, prebacujemo ga u vrioni podrum, jer tamo kreće fermenatacija koja traje od pet do dvanest dana, a potom se vrši i gaziranje, pa onda i hlađenje i odležavanje, kada dolazi do bistrenja piva, nakon čega možemo da počnemo da ga točimo", objašnjava Ivan.
A kada je riječ o očuvanju svijetle pančevačke tradicije točenja piva, u tom gradu postoji i udruženje od dvadesetak kućnih pivara, koji se najradije okupljaju u lokalu "Slad", gdje je se nudi isključivo pivo i to zanatsko.
Miroslav Todorović, jedan od dvadesetak članova te organizacije osnovane prije dvije godine, ističe da je Pančevo industrijsko mjesto sa tradicijom proizvodnje piva, a u njemu su i oni našli svoje mjesto s namjerom da promovišu ljude koji se bave kućnom proizvodnjom piva, čiji je princip isti kao i kada je prvi put napravljeno, po nekima, prije jedanaest hiljada godina.
"Kako kaže nemački zakon o čistoti piva iz Petnestog veka, potrebna su četiri sastojka - voda, hmelj, kvasac i slad, samo što je to skalirano na neke mnogo manje vrednosti, a može se spremati i u kuhinji ili u nekoj manjoj aparaturi, koja je sada mnogo dostupnija nego 2016. godine kada sam ja počeo da kuvam", navodi Todorović.
On na kraju skreće pažnju da je, pored konstatnog učenja, usavršavanja i druženja, jedno od načela tog udruženja i edukacija građana o kulturnom i industijskom naslijeđu grada, u šta nedvosmisleno spada i zgrada stare pivare, koja trenutno propada i zahtijeva hitnu rekonstrukciju.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.