Vladimir Đukanović jedan je od najuspješnijih srpskih brokera, izgradio je svoju karijeru kroz rad u najvećim svjetskim finansijskim institucijama. Njegovo ime postalo je sinonim za uspjeh na globalnim tržištima zahvaljujući pozicijama u prestižnim kompanijama kao što su "JP Morgan" u Njujorku i "John Levin & Co Europe" u Londonu, a kasnije i tome da je postao partner u "Cirsio Capitalu". Zbog svojih izuzetnih postignuća, Đukanović je stekao nadimak "Srpski filozof sa Vol strita".
On je u ekskluzivnom intervjuu za "Nezavisne novine" govorio o tome kako gleda na trenutnu globalnu ekonomiju, da li se svijet dijeli i šta će biti sa Evropom, šta je budućnost u poslovanju, te drugim temama.
"Srpski filozof sa Vol strita" će 25. marta održati predavanje na Prvoj investicionoj konferenciji "Fundamental 2025", koja će biti održana u Banjaluci.
NN: Za početak da nam malo kažete nešto o Vašem životnom putu. Zbog čega ste dobili nadimak "Srpski filozof sa Vol strita"?
ĐUKANOVIĆ: Mogu reći da sam sa 19 godina otišao u Ameriku studirati, dobio sam stipendiju, posle krenuo da radim i to je to. Tokom svoje karijere sam imao dva-tri dobra poteza i dobar tajming i to je to. Ja sam uvek precizno i jasno birao šta ću da radim u životu. To je bio ključ. Nikad stihijski, uvek jasno i isplanirano. To je jedina razlika u odnosu na naše ljude koji samo gledaju kako da se zaposle, a posle određenog vremena kuku majci.
NN: Koliko je bilo zahtjevno i kakve ste situacije prošli u SAD da biste došli do Vol strita? Imate li neku zanimljivu anegdotu koju biste podijelili sa našim čitaocima.
ĐUKANOVIĆ: Diplomirao sam u petak, u ponedeljak sam počeo da radim za "JP Morgan". Prednost tih američkih škola jeste da te one obrazuju i nađu ti posao koji hoćeš da radiš. Tamo ti je taj "job placement" osnovno merilo na svim ozbiljnim obrazovnim institucijama. Drugim rečima, ja završavam fakultet, hoću da radim za X firmu, i gledam da li sam taj posao dobio ili nisam. To je osnovno merilo koje mi na Balkanu ne merimo. Ne vole fakulteti ovde da znaju koliko su neuspešni u svojoj edukaciji ljudi. To je fundamentalna razlika. Bio sam dobar student, prijavio se za posao u pet firmi na Vol stritu i dobio posao u svih pet. Znate kako, ima dosta situacija što se tiče zanimljivih anegdota. Uvek su ljudi u panici kada tržište pada, a mi se profesionalci radujemo padu cena, jer možemo da kupimo kvalitetne firme po jeftinijim cenama. Tako da mi slavimo pad cena, a ljudi se čude. Čemu slavlje kada berza pada (smijeh). Druge anegdote nisu baš za javnost.
NN: Maloprije ste pomenuli da ste u petak završili fakultet, a u ponedjeljak počeli raditi. Kakvi su bili ti počeci?
ĐUKANOVIĆ: Apsolutno lako, ništa nije bilo teško. Vidite, kada dobiješ posao koji hoćeš da radiš, bilo bi sumanuto da ti je nešto teško. U Americi se dosta radi, za razliku od Balkana. Efektivno radno vreme je od 10 do 12 sati, a negde 15 sati. Ipak, to je ono što sam ja hteo. Hteo sam da radim 10 godina non-stop, da ništa drugo ne radim.
NN: Evo krajem marta ćete biti govornik na Prvoj investicionoj konferenciji "Fundamental" u Banjaluci. Možemo li saznati o čemu ćete najviše pričati, odnosno šta će biti fokus Vašeg predavanja?
ĐUKANOVIĆ: Šta je investicija? Tako se zove predavanje. Oko 98 odsto ljudi na Balkanu ne zna uopšte šta je investicija. Živimo u nekim zabludama. Najveći problem kod nas je obrazovni sistem koji ne sprema ljude za život, kako da upravljaju svojim finansijama, kako da investiraju svoj novac, te kako da se spreme za penziju. Ono što je kod nas tragično jeste da je penzioni državni sistem u totalnom raspadu. Konkretno, u Srbiji 1,4 radnika radi za jednog penzionera, a za taj sistem ti je potrebno da imaš između četiri i pet radnika. Matematika u finansijama je jako jednostavna. Ljudi ne bi znali šta gube radnici oslanjajući se za penziju.
NN: Kako gledate na trenutnu situaciju u globalnoj ekonomiji i kako će se to odraziti na područje zapadnog Balkana?
ĐUKANOVIĆ: Svet se sada lomi. Završen je unipolarni svet, odnosno američki. U sledećih pet do 10 godina biće dosta lomljava. Vidimo šta se dešava u Ukrajini, na Bliskom istoku, u Americi, Evropi. Karte se ponovo dele kao što su se delile pre 50,70 godina. Veoma je bitno kako će one biti podeljene. Mi na zapadnom Balkanu smo već potpali pod tu "američku kapu", svidelo nam se to ili ne. Oni koji su u Evropskoj uniji će se morati držati nje, ali će ona vremenom slabiti. Sad već ima tri neprijatelja, SAD, Rusiju i Kinu i nikome nije u interesu da EU ostane čitava. EU ima fundamentalne sistemske probleme koje nikako ne mogu reformski da reše. Generalno, svet će se podeliti na interesne zone Kine, Rusije i SAD. Tako će ići i investicije. Poenta je da se globalni sistem trgovine ne rasturi, jer ako se rasturi, svi ćemo biti siromašni jer ćemo plaćati više cene za iste ili gore proizvode.
NN: Nova američka administracija je već uvela globalne carine na aluminijum i čelik. Meksiko, Kanada, Evropa i Kina već spremaju kontramjere. Da li će ovo dovesti do novih problema u ekonomiji?
ĐUKANOVIĆ: Carine su uvek izbor slabosti. To znači da nemaš konkurentnu privredu za taj određen proizvod, i to je odraz slabosti. Priča da će se carinama ta slabost pretvoriti u prednost je priča za malu decu. Poslednji put kad su to Amerikanci uradili za vreme Velike depresije napravili su katastrofu. Uveli su 20.000 carina usred krize, te je kriza iz 1929. godine na 1930. godinu postala najveća kriza u modernoj istoriji i za sve to su odgovorne carine i loša monetarna politika. To je kao da imaš malu vatru u ćošku kuće i odlučiš da tu vatru gasiš benzinom. Generalno, veliko pitanje je šta će Tramp uraditi sa carinama. On ih zasad koristi kao političko sredstvo da bi dobio nešto drugo. On preti Meksiku i Kanadi carinama da bi oni pojačali kontrolu granica i zaustavili dotok droge fentinola u SAD. To je njegov pravi cilj. Govori se da je Trampov cilj da celi svet uđe u mir, da nema više ratova, kako bi se sve fokusiralo na ekonomiju, kako bi globalna ekonomija rasla. To ne možeš da uradiš ako lupiš carine. Carine najviše pogađaju sirotinju. Velika je stvar koliko će koštati jaje, da li 10 ili 15 centi.
NN: Koja je danas Vaša životna filozofija nakon svega što ste prošli, te od koga ste u životu najviše naučili?
ĐUKANOVIĆ: Najviše sam naučio od svojih starijih kolega. Dođeš, neko ti postane mentor i onda se uz njega držiš. Prvi šef u "JP Morganu" je bio presudna osoba u mom životu i što se tiče karijere i što se tiče onoga šta sam naučio od njega. Najbitnije je da ako radiš u firmi u kojoj ti je dobro, imaš nekog starijeg ko će te uzeti pod svoje i edukovati te na što brži način. To je za mene bila poenta, da što prije naučim posao. Ja sam filozof, tako da kod mene nema jednostavne filozofije, ja imam izuzetno kompleksnu izrađenu filozofsku matricu po kojoj živim.
NN: Šta je budućnost u poslovanju? Po Vašem mišljenju, u šta treba u budućnosti ulagati i zbog čega?
ĐUKANOVIĆ: Veštačka inteligencija i digitalna edukacija. To su dve najbrže rastuće industrije u svetu. To je fokus i nama za investicije. Formalna edukacija će doživljavati sve više šokova, kako u osnovnim i srednjim školama, tako i na fakultetima, jer jednostavno veštačka inteligencija će polako da preuzima obrazovanje ljudi, jer će biti jednostavno bolja. Svi će imati najboljeg profesora na planeti, a to se može postići samo veštačkom inteligencijom.
NN: Kakva su predviđanja za zapadni Balkan?
ĐUKANOVIĆ: Uvek ćemo kaskati 20-25 godina. Ništa se neće promeniti. Bilo je tako 200 godina, biće i narednih 200 godina. Jednostavno, druga je kultura, drugi mentalitet, nismo fokusirani na posao. To je sasvim OK, nije neka drama ne biti najbogatija država i kaskati za svetom. Tehnološki smo slabi, instituti koji postoje u državama zapadnog Balkana su u režiji države, sve je mlaćenje prazne slame. Pogledaš ceo zapadni Balkan i vidiš koliko je svetskih brendova izašlo i sve ti je jasno. Obrazovanje i produktivnost su dve najbitnije stvari u ekonomiji. Evropa već kaska 20-30 odsto za Amerikom, a kamoli mi.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.