Kevin ima osam godina i radi da bi išao u školu. Cijela podsaharska Afrika je puna ovakvih primjera, računa se da tamo radi svako peto dijete. Aktivisti i zakonodavci često su nemoćni da nešto promijene.
Ulice glavnog grada Kameruna, Jaundea, prepune su djece trgovaca. Na glavnim raskrsnicama i na pijacama djevojčice i dječaci rade često do kasno u noć. Nekima je tek sedam ili osam godina.
Kevin i Lea su jedni od njih. Trenutno imaju školski raspust, ali ne i priliku da u njemu uživaju.
„Prodajem vodu da pomognem roditeljima da plate sveske za novu školsku godinu“, kaže Kevin, koji ima osam godina.
Desetogodišnja Lea prodaje kikiriki, takođe kako bi finansirala školovanje.
Dječji rad jako brine Šantal Zangu, direktorku jedne škole, koja se tome izričito protivi. „Deca imaju pravo na zaštitu. Ako ih pošaljemo na ulicu, ko će ih zaštititi?“, kaže Zanga za DW.
Korona pogoršala dječju situaciju
Većina od 160 miliona djece koja rade širom svijeta žive u afričkim zemljama. Međunarodna organizacija rada (ILO) pretpostavlja da je više od 72 miliona djece u podsaharskoj Africi pogođeno dječjim radom, što bi bilo svako peto dijete. Stručnjaci procjenjuju da se zbog pandemije broj povećao za nekoliko miliona djece.
Prema Unicefu, u posljednje dvije decenije nije bilo značajnog napretka u borbi protiv dječijeg rada. Porast stanovništva, stalne krize, ekstremno siromaštvo i neadekvatne mjere socijalne zaštite, primorali su 17 miliona djevojčica i dječaka na dječji rad u podsaharskoj Africi u posljednje četiri godine.
Svakodnevna opasnost
Djeca koja rade na ulicama su izložena vremenskim nepogodama, saobraćaju, čak i seksualnom nasilju. Žulijet Lemana (12), po nalogu majke, prodaje voće na ulici. Nedavno je motocikl pregazio njenu drugaricu iz razreda. Žulijet nije zabrinuta samo zbog saobraćaja, već i zbog dugog radnog vremena.
„Ponekad se noću izgubimo, jer ne možemo da nađemo put do kuće“, kaže.
Pauline Biong, kamerunska aktivistkinja i predsjedavajuća Lige za obrazovanje djece i žena, ističe da je dječji rad zabranjen.
„Kamerun je ratifikovao mnoge zakone za zaštitu djece. Ova pojava bi trebalo da je marginalna u našem društvu, ali nažalost iz dana u dan vidimo sve više djece na ulicama koje roditelji primoravaju da rade. To nije normalno“, kaže Biong.
Pomoć porodici ili ulaganje u budućnost?
Siromaštvo je i dalje najveći uzrok prisilnog dječjeg rada. Kako bi obezbijedili opstanak porodice, djeca u Tanzaniji i Demokratskoj Republici Kongu rade u rudnicima zlata. Oni, poput djece vojnika u Južnom Sudanu, time rizikuju svoj život.
Djeca u Obali Slonovače često uzgajaju kakao za bijedne nadnice. Tamo se švajcarska kompanija Nestle bori da popravi reputaciju, koja je već dugo na lošem glasu zbog izrabljivanja lokalnog stanovništva i uništavanja životne sredine. Kompanija, naime, ulaže u obrazovanje djece i žena, ali djeca ipak i dalje rade na plantažama.
Programski menadžer te kompanije, Tusan Luk Ngasan, priznaje da je problem dječjeg rada ozbiljan.
Dječji rad je na zabrinjavajućem nivou i u Nigeriji. Prema ILO, 43 odsto djece u razdoblju od pet do jedanaest godina radi u ovoj zemlji, koja inače ima najjveću ekonomiju na afričkom kontinentu.
„Otac me je doveo ovdje kako bih mogao da naučim da krojim“, kaže jedan od dječaka radnika sa sjeveroistoka Nigerije.
On nekim danima zaradi 150 naira, što je manje od 40 evro-centi.
Adamu Umar, koji ima petnaestoro dece, za DW kaže da svojoj djeci dozvoljava da rade kako bi dopunili porodični budžet.
Žrtve koje djeca podnose za roditelje su, pak, prevelike, upozoravaju humanitarne organizacije. Bez školskog obrazovanja djeca nemaju šanse za socijalni napredak i bolji život.
Želje i mogućnosti
U okviru Ciljeva održivog razvoja Ujedinjenih nacija, sve 193 članice su se obavezale da će preduzeti efikasne mjere za suzbijanje prinudnog rada, modernog ropstva, trgovine ljudima i najgorih oblika dječjeg rada poput regrutovanja djece u vojsci, i to do 2025. godine. U južnoafričkom Durbanu od nedjelje (15. maj) zasjeda Sjvetska konferencija za suzbijanje dječijeg rada.
Međutim, skoro je nemoguće kontrolisati sprovođenje ovih mjera, kaže organizacija Plan International. Tamo gdje je velika potreba za nadzorom, nedostaje transparentnost.
„Djeca moraju da nauče da sama doprinose, što nije loše“, kaže Žižel iz Jaundea, koja na pijaci prodaje voće. „Za vrijeme raspusta djeca nemaju šta da rade i normalno je da nam pomognu makar tako što će da zarade za sveske. Kamerun je težak za život.“
Aktivistkinja Lusi Junana se strogo protivi ovakvim mišljenjima. Ona od vlade zahtijeva da se uvedu stroge kazne za nepoštovanje zakona, usmjerene na roditelje.
„Naša je odgovornost da brinemo o djeci, a ne ona o nama“, kaže Junana.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.