KAMČATKA Kopači zlata na ruskom poluostrvu Kamčatki moraju se nositi s vulkanskim erupcijama, poplavama i lošom infrastrukturom, ali visoke cijene te plemenite kovine njihov rad čine isplativim.
Vađenje zlata moglo bi da ublaži privredne probleme u ovoj zabačenoj regiji koju Moskva više ne finansira, i to zbog otvaranja novih radnih mjesta te poreskih prihoda koji se mjere u milionima dolara.
`Porast cijene zlata i nikla nesumnjivo je jedan od razloga zbog kojih privlačimo ulaganja`, kaže Viktor Lopatin, zamjenik čelnika podružnice državne agencije za rudarstvo na Kamčatki.
Međutim, udaljenost te regije nameće specifične izazove.
`Infrastruktura na Kamčatki otežava vađenje rude. Transport se uglavnom obavlja avionima i helikopterima, a troškovi su iznimno visoki`, napominje Lopatin.
Vožnja helikopterom na Kamčatki košta 50.000 rubalja ili 1.935 dolara po času. Na tom poluostrvu, koje je dvostruko veće od Velike Britanije, ali ima manje od 400.000 stanovnika, ima i vrlo malo puteva. To, međutim, nije prepreka pa je na Kamčatki u području istraživanja i vađenja rude zaposleno oko 2.500 radnika. Vade platinu, bakar, zlato i nikl.
Jedini aktivni rudnik zlata u toj regiji, `Oginskaya`, zapošljava 554 ljudi. Broj zaposlenih drastično bi porastao da se otvori još rudnika, napominje Lopatin, dodajući kako zapošljavanje jednog novog rudara stvara šest ili sedam novih radnih mjesta za građevinare, vozače i pomoćno osoblje. Lopatin kaže da je među malobrojnim lokalnim stanovništvom veoma malo stručnjaka za rudarstvo, dok je privlačenje stranih eksperata otežano zbog manjka kapaciteta za smještaj.
Zamjenik direktora rudnika `Kamgold`, Valerij Grigorenko, priznaje da je vađenje zlata na Kamčatki složeno.
`Ali, gdje je lakše? Nigdje. Ako se primjenjuju sve propisane procedure i tehnike poteškoće se prevladavaju, a šteta po okolinu izbjegava. kaže on.
Lopatin smatra da bi rudarstvo moglo predstavljati jedini način na koji Kamčatka može da obezbijedi veću finansijsku samoodrživost, u trenutku kada krivolovci u toj regiji u sve većoj mjeri love ribu i rakove koji su glavni resurs Kamčatke.
U ekološkim organizacijama ne slažu se s tom tvrdnjom. `Vađenje zlata predstavlja brzu zaradu. Rudarstvo ugrožava područja mriještenja lososa kao i područja u kojima bi mogao biti razvijan ekološki turizam`, naglašava direktorka odjeljenja `World Wildlife Fund` za Kamčatku Laura Viliams.
Cijena zlata u posljednje dvije godine porasla je za više od 50 odsto, a lani je dostigla najviši nivo u posljednjih 26 godina. Uzlet cijena rudare širom svijeta podstiče na iskopavanje nalazišta koja su prije smatrana neisplativim.
Procjenjuje se da Kamčatka raspolaže s oko 200 tona zlata, a Lopatin smatra kako bi zlata u tlu moglo biti i tri puta više. Vadi se tek maleni dio, a Kamčatka je lani proizvela 1,2 tone zlata, odnosno 0,7 odsto ukupnog zlata koje je prošle godine izvađeno u Rusiji. Očekuje se da će vađenje zlata ove godine porasti na 2,5 tona.
Rusija, šesta po proizvodnji zlata, ali druga po zalihama, iza Južnoafričke Republike, lani je proizvela 164 tone zlata. Lopatin procjenjuje da bi rudarske kompanije po toni zlata mogle plaćati i 120 miliona rubalja, odnosno 4,64 miliona dolara poreza, a da bi 60 odsto te svote moglo bi biti namijenjeno regionalnom budžetu.
Kamčatka daleko od svih
U doba Sovjetskog Saveza razvoj Kamčatke, tada vojne regije koja se uveliko oslanjala na novčanu pomoć SSSR, bio je u drugom planu. To je za posljedicu imalo povećanje nezaposlenosti koja je tokom devedesetih drastično porasla, a četvrtina stanovništva i danas zarađuje manje od minimalne plate.
Problem predstavlja i udaljenost Kamčatke od Moskve od 12.000 kilometara i devet vremenskih zona. O poluostrvu najbolje govori sam prevod riječi Kamčatka, koja na kolokvijalnom ruskom jeziku znači zabačeno mjesto.
Rudari čekaju zimu za kopanje
Geološke osobine Kamčatke za sektor rudarstva predstavljaju veliki problem. Na poluostrvu je aktivno 29 vulkana, a njihove erupcije i česti potresi uništavaju puteve i aerodromske piste.
Tokom toplijih mjeseci prelazak preko većine rijeka je zabranjen. Rudari zato moraju čekati zimu, a zatim ponovno prestati s radom kada se u proljeće počne otapati led. Zimi moraju da kopaju i puteljke kroz dva do tri metra dubok snijeg. Kada se on u proljeće otopi, preplavi malobrojne puteve.