Kada je kao dječak s majkom i sestrom krenuo vozom iz Sarajeva prema Njemačkoj, Šekib Avdagić nije znao da se njegova porodica više neće vratiti u Jugoslaviju.
Iz kuće su izašli s jednim koferom, pretvarajući se da odlaze u posjetu. Više od šest decenija kasnije, dječak rođen u Zenici nalazi se na čelu Istanbulske privredne komore, organizacije koja okuplja oko 800.000 kompanija.
Životna priča Šekiba Avdagića (67), koji je početkom novembra ponovo izabran za predsjednika Istanbulske privredne komore, mnogo je više od priče o poslovnom uspjehu.
Njegovi roditelji prošli su kroz zatvore nekadašnje Jugoslavije, porodica je napustila zemlju, a on je od dječaka koji je pomagao u očevoj radionici stigao do jedne od najuticajnijih funkcija u turskoj privredi.
Kako piše BiznisInfo.ba, Avdagić je rođen 1959. godine u Zenici, a porodična istorija obilježena političkim progonom odredila je njegov životni put.
Majka provela 18, a otac 22 mjeseca u zatvoru
Njegov otac Ešref bio je porijeklom iz fočanskog kraja, dok je majka Suada poticala iz Hercegovine.
Oboje su u mladosti bili članovi organizacije Mladi muslimani, zbog čega su se našli na udaru tadašnjih komunističkih vlasti.
Avdagić je u ranijem razgovoru za turski list "Hürriyet" ispričao da su mu roditelji uhapšeni nakon završetka srednje škole.
Majka Suada provela je 18 mjeseci u zatvoru, a otac Ešref 22 mjeseca.
Prema njegovom svjedočenju, vlasti su njegovog oca smatrale protivnikom režima i onemogućile mu studiranje u BiH.
Ešref je zato otišao u Sloveniju, gdje je na Univerzitetu u Ljubljani završio mašinstvo.
Suada je u Sarajevu upisala medicinu, ali je pod političkim pritiskom prešla na pravo, jer su vlasti insistirale da bude "politički edukovana".
Njenu zatvorsku prošlost i promjenu fakulteta spomenula je i Istanbulska privredna komora u objavi povodom njene smrti 2023. godine.
Iz kuće izašli s jednim koferom, kao da idu u posjetu
Ešref i Suada vjenčali su se 1955. godine i preselili u Zenicu.
Ešref je radio kao šef proizvodnje u zeničkoj željezari, dok je Suada bila zaposlena u pravnoj službi. U Zenici im se rodio sin Šekib, a početkom šezdesetih godina porodica se preselila u Sarajevo.
Krajem 1963. godine Ešref je službeno otputovao u Keln, u tadašnjoj Zapadnoj Njemačkoj.
Odlučio je da se ne vrati u Jugoslaviju.
Gotovo godinu dana kasnije za njim su krenuli supruga i djeca.
Avdagić se prisjetio da su iz Sarajeva putovali vozom preko Zagreba, predstavljajući se kao turisti. Znali su da ne bi dobili dozvolu da otvoreno napuste zemlju s namjerom da se trajno isele.
Zato su ponijeli samo jedan kofer.
Na željezničkoj stanici ispratila ih je rodbina, a u Kelnu ih je čekao otac.
Bio je to početak potpuno novog života.
Od dječaka u očevoj radionici do uspješnog privrednika
Porodica je nekoliko godina živjela u Njemačkoj, gdje je Šekib započeo školovanje.
U jesen 1966. preselili su se u Tursku.
Njegov otac zaposlio se u fabrici u Gebzeu, a 1969. godine osnovao je vlastitu firmu.
Šekib je već kao dvanaestogodišnjak tokom školskih raspusta radio u očevoj radionici.
Nije samo posmatrao kako se vodi posao. Vario je, izrađivao dijelove od kompozitnih materijala, pakovao gotove proizvode i učestvovao u njihovoj isporuci kupcima.
Kasnije je, poput oca, odlučio da studira mašinstvo.
Diplomirao je 1982. godine na Istanbulskom tehničkom univerzitetu, a potom završio i specijalistički program poslovne administracije na Istanbulskom univerzitetu.
Kada se njegov otac razbolio, preuzeo je porodični posao.
Tokom narednih decenija gradio je karijeru u industriji, posebno u proizvodnji automobilskih dijelova, a istovremeno se sve više uključivao u rad privrednih udruženja.
Dobio 251 od 270 glasova i novi mandat do 2030. godine
Avdagić je 4. novembra 2026. godine treći put uzastopno izabran za predsjednika Upravnog odbora Istanbulske privredne komore.
Na glasanju je dobio 251 od ukupno 270 glasova članova skupštine.
Riječ je o organizaciji koja predstavlja oko 800.000 kompanija iz 80 različitih privrednih djelatnosti.
Na njenom čelu nalazi se od aprila 2018. godine, a novi četvorogodišnji mandat trajaće do 2030.
Prije nego što je postao predsjednik Upravnog odbora, obavljao je više funkcija unutar komore, uključujući dužnosti potpredsjednika Upravnog odbora i predsjednika Skupštine.
Nakon posljednjeg izbora među glavnim prioritetima izdvojio je poboljšanje pristupa finansiranju, posebno za mikro, mala i srednja preduzeća.
Govorio je i o problemima velikih kompanija, izvoznika i uticaju kretanja kursa turske lire na domaću proizvodnju.
Tokom rata pomagao ljudima iz BiH
Iako je najveći dio života proveo u Turskoj, Avdagić nije prekinuo veze sa zemljom u kojoj je rođen.
Tokom rata u BiH njegova porodica primila je u Turskoj brojne rođake i pomagala u smještaju žena i djece koji su napustili svoje domove.
Avdagić je svojevremeno bio i prevodilac Muhamedu Čengiću, tadašnjem potpredsjedniku Vlade BiH, prilikom njegove posjete turskom parlamentu.
Veze s rodnim krajem posebno su došle do izražaja 29. avgusta 2025. godine.
Tog dana, na svoj 66. rođendan, u Zenici je primio Povelju Zeničko-dobojskog kantona i priznanje počasnog građanina.
Na svečanosti je istakao koliko mu znači priznanje koje dobija u gradu u kojem je rođen.
Govorio je i o važnosti očuvanja identiteta i veza s BiH među ljudima koji decenijama žive u inostranstvu.