ČAČAK - Enormni skok cijena krompira na domaćem tržištu najavio je u Srbiji ozbiljniju raspravu o sudbini dalje proizvodnje jednog od najvažnijih prehrambenih artikala.
Pažnju privlače dva sasvim oprečna stava o uzrocima i posljedicama aktuelnih događanja. Dok neki zvaničnici govore o realnoj mogućnosti da se do početka ljeta dobije dozvola za izvoz u zemlje EU, jer navodno još postoje zalihe prošlogodišnjeg roda, drugi tvrde da takvih zaliha nema, već da se valja ozbiljnije pozabaviti neospornim činjenicama, čije neuvažavanje može vrlo brzo da Srbiju pretvori u uvoznika krompira.
Ratko Vukićević, predsjednik Upravnog odbora udruženja "Plodovi Srbije", inače vlasnik firme "Agromobil" u Guči, koja prodaje jestivi krompir sa područja Golije i Dragačeva, a sjemenski nabavlja u Holandiji, kaže da je u veleprodajama širom Evrope krompir takođe dostigao rekordnu cijenu, ali znatno manju nego u Srbiji. Tako je ovaj proizod upakovan u vreće od 10 kilograma prodavan po cijeni od 30 do 40 evrocenti za kilogram, što je trostruko više nego u martu prethodne godine.
Uzroci ovakvog skoka, kakav se rijetko dešava, bile su smanjene površine pod krompirom, nešto lošiji rod i velika potražnja od strane kupaca iz Rusije, zemlje kojoj je nedostajalo oko četiri miliona tona, što je potom povećalo i kupovinu sjemena.
"Holandija, kao najveći proizvođač, već do kraja prošle godine rasprodala je sve količine osnovnog sjemena, što se nije dogodilo skoro tri decenije", ističe Vukićević.
Otuda nije čudo što je u Srbiji veleprodajna cijena sa 12 do 14 u martu 2010. godine skočila na 50 do 55 dinara (oko jedna KM), dok je na pijacama ponegdje dostizale i 120 dinara.
Ne treba zaboraviti da su poljoprivrednici zasijali krompirom manje površsine, vodeći računa da su, zbog ulaska velikih uvoznika Rumunije i Bugarske u EU, od 2005. godine izgubili značajno tržiše.
Lane su i prinosi sorte dezire bili manji, pošto je u avgustu, kada se krtola naliva, vladala velika suša. Zbog svega toga, sadašnje cijene u Srbiji, na kvantaškoj pijaci 65 do 70, a u supermarketima i svih 80 dinara, mogle su da budu i više da se na tržištu nije pojavio krompir s Kosova i Metohije po cijeni od 38 centi.
Razloge za sadašnje radovanje zbog mogućnosti da Srbija do početka ljeta dobije dozvolu za izvoz krompira u zemlje EU, jer navodno u skladištima ima skoro 400.000 tona, osporava i Milić Domanović, dugogodišnji direktor Centra za krompir u Guči. On navodi podatak da je Srbija nekada imala proizvodnju od skoro milion tona sa 70 do 80.000 hektara, što je bilo dovoljno za potrošnju na bazi od 65 kilograma po stanovniku i potrebe prerade.
Treba mati u vidu i da je prosječan prinos od 10,7 tona po hektaru četiri puta manji nego u Holandiji.
Podaci da je kasnije proizvodnja smanjena na oko 750.000 tona sa 50.000 hektara, upozoravaju da će doći i do skorog deficita u ovoj vrsti hrane. Prepolovljene su i površine pod sjemenskim krompirom, pa se počev od prije četiri godine uvozi do 5.000 tona sjemena u vrijednosti od tri miliona evra.
Za potrebe prerade godišnje se uvozi još i oko 2.000 do 3.000 tona merkantilnog krompira. Kada se tome doda i uvoz prerađevina od krompira, poput pirea, čipsa, ljuspica i krompirovog brašna, to ukupne nabavke iz inostranstva godišnje povećavaju za još oko 7.500 tona.
"U proteklih 10 godina nije odobrena nijedna državna subvencija za krompir, niti se on nalazi na spisku državnih rezervi, a nedavno je i na Biznis forumu na Kopaoniku isaknuto kako se više treba okrenuti agraru", kaže Domanović.
On skreće pažnju i na neizvjesnu sudbinu Centra za krompir u Guči, čiji su stručnjaci proteklih decenija selekcionisali više domaćih sorti i bitno doprinijeli osavremenjavanju agrotehnike u zemlji. Umjesto da bude mjesto gdje će se, uz i dalje modernu opremu, vršiti monitoring neophodan za dobijanje eventualnih izvoznih dozvola, ovaj posao treba da se obavlja u Nišu, u čijoj okolini značajnije proizvodnje krompira gotovo da i nema.
Apsolutno najveća proizvodnja, oko 14 odsto domaće produkcije, ostvaruje se na području Moravičkog okruga, koji sačinjavaju grad Čačak i opštine Gornji Milanovac, Ivanjica i Lučani.
Priči o krompiru valja dodati da, kako napominje Vukićević, nafta i đubrivo nikada nisu bili skuplji i da je domaće sjeme već rasprodato, mada bi u normalnim okolnostima prodaja tek trebalo da počne. Sve to unosi novu neizvjesnost u ovu oblast poljoprivrede.