Kao bomba odjeknula je vijest da je nekadašnji komandant general Vojske Republike Srpske Ratko Mladić umro u Hagu, da bi se nedugo potom, tačnije nekoliko minuta po njenom objavljivanju, ispostavilo da je ona u stvari lažna.
Mnogi mediji u žurbi za "ekskluzivom" objavili su vijest, a da je uopšte nisu ni provjerili. A, nisu morali puno da urade, samo je trebalo da okrenu broj haškog Rezidualnog mehanizma i dobili bi potvrdu da Mladić nije umro.
Sedma sila je zarad klika više, komentara ili čitaoca požurila da objavi neprovjerenu vijest sa Twitter naloga Bisere Turković, ministarke inostranih poslova BiH, koji je, ispostaviće se opet nekoliko minuta kasnije, lažan i da je njega napravio italijanski novinar Tomaso Debenedeti, koji je poznat po objavljivanju lažnih vijesti o smrti poznatih osoba.
Ovaj slučaj, nažalost, pokazuje da sami novinari svoju profesiju srozavaju i da u trci ko će prije nešto objaviti ne drže se osnovnog postulata da informacija mora biti tačna. Ali, klik je mnogima izgleda bitniji od istinite vijesti, jer ako je ona i fejk, kasnije se ona napravi tako da voda ide na njihov mlin.
Postavlja se pitanje, hoće li oni koji su konkretno u ovom slučaju Ratka Mladića, koji je inače osuđen na doživotnu robiju za ratne zločine i čeka pravosnažnu presudu, odgovarati za svoj postupak.
Hoće li se izviniti čitaocima, a da ne govorim da li će uputiti izvinjenje porodici Mladić?
Odgovor se već zna - NE. Jer to niko nije uradio ni u utorak, kad je objavljena lažna vijest o smrti Ratka Mladića, a ni juče, a vjerovatno neće ni danas. Jer svi se drže onoga: Narod pamti tri dana i tada zaboravlja.
Ali, mi mediji moramo da budemo oprezni, jer na početku svog novinarskog poziva dobio sam savjet svog iskusnog i starog urednika: Vijest ubija bez metka. I bio je u pravu. Zato, kolege novinari, opreza nikada dosta jer ne vrijedi nekoliko klikova više ako ta objava ugrozi nečiji život, imovinu, porodicu...
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.