Andreju Nježiću, mladom Banjalučaninu koji je utočište za svoj talenat pronašao na Fakultetu dramskih umjetnosti (FDU) u Beogradu, uloga u nastavku popularne srpske serije "Močvara" bila je prva velika rola na televiziji, a kako je rekao za "Nezavisne", cjelokupno iskustvo će mu ostati jedna od najljepših uspomena.
Nježić je druga godina glume na FDU, u klasi profesorice Marije Milenković, a ljubav prema svom pozivu i fakultetu nije mogao da sakrije ni tokom razgovora o ulozi mladića po imenu Petar Karan, kojeg je utjelovio u drugoj sezoni jedne od najpopularnijih srpskih triler drama.
Serija prepuna neočekivanih zapleta, sa dubokom pozadinskom pričom i krimi-oblakom iznad svakog glumca, a sve to pod autorskom palicom Olega Novkovića i Milene Marković, za kratko vrijeme osvojila je publiku širom regiona.
U razgovoru za "Nezavisne" Nježić je otkrio niz zanimljivih detalja iz serije, razgovarao je o izazovima s kojim se susreo, podršci starijih glumaca, ali i svom 20. rođendanu, koji je proveo baš pred kamerama i na setovima ove zanimljive priče.
"Ovo mi je prva veća TV uloga. Studenti inače ne bi trebalo da rade do druge ili treće godine studija, što naravno ima i smisla, jer treba da gradimo taj glumački temelj. Međutim, ovo je bio mali izuzetak. Ulogu sam dobio na kastingu i znači mi dosta što je baš to moj prvi veći projekat van fakulteta. Naš život na fakultetu i izvan njega se po mnogo čemu razlikuje. Na fakultetu smo svi onako maženi i paženi, dok je sve drugačije kad izađemo s fakulteta", rekao je Nježić za "Nezavisne".
Kako kaže, drago mu je što je njegov prvenac bio baš projekat pod autorskom palicom Olega Novkovića i Milene Marković, vrsnih umjetnika i poznavalaca u svojoj branši.
"'Močvara 2', za razliku od prve sezone, koja je bila onako dosta mračna, zimska i dešavanja su bila u Beogradu, ovaj put nam donosi zaplete u Vojvodini i to u toplije vrijeme. Moj lik se zove Petar Karan, to je dječak koji pokušava da se uklopi u društvo i da se nekako izvuče iz sveg tog haosa koji se dešava oko njega. U Senti, u Vojvodini, gdje se ovaj put dešava radnja, postoji nekoliko porodica. Kao što rekoh, on je iz porodice Karan i ono što je jako dobro jeste to da svaki lik krije nešto i ima svoju pozadini", izjavio je Nježić.
Likovi su sjajno napisani, kako teče radnja, tako se i sve više razvija, a gledaocima će zasigurno ovo sve biti zanimljivo, pamtljivo je, jer se radi o ljudima od krvi i mesa s uobičajenim ili neuobičajenim pričama.
"Bili smo na relaciji Beograd - Senta, što mi je donijelo posebno iskustvo i doživljaj. Tu su bili i stariji i mlađi glumci, a svi smo bili zajedno u tome, u punom smislu te riječi. Provodili smo dane zajedno, družili smo se i nakon snimanja, koja su tekla dinamično. Bilo je prisutno dosta ljudi sa svojim određenim zadacima, a sve pod palicom Olega i Milene, zahvaljujući čemu je sve išlo svojim tokom, onako kako treba. Oni su mi zaista dosta pomogli da u svom prvom projektu, gdje sam bio jedan od najmlađih, pokažem sve što treba u najboljem svjetlu. Sa mnom je igrao moj kolega Ognjen s klase, bilo je još studenata, ali stariji glumci su nas dočekali raširenih ruku, što je sve učinilo predivnim iskustvom", naglasio je Nježić.
Kako je objasnio, tek sada iščekuje kako će sve da se razvija i kako će publika da prihvati ovu novu priču i likove, jer će, prema njegovim riječima, zaista svašta zanimljivog da se dogodi.
"Moja najdraža stvar kod tog snimanja jeste činjenica da sam snimao na svoj rođendan, svoj 20. rođendan sam proveo na setu 'Močvare' i taj cijeli dan je bio prelijep, što će sigurno učiniti da taj događaj ostane u meni do kraja života, ipak je to moja najdraža uspomena. Mijenjali su mi izgled, eto, u mojoj prvoj većoj ulozi su me ošišali na ćelavo, što je bilo i posebno zanimljivo, šišali su me svaka četiri dana, ali dobro, kada bi glumac stalno bio isti, tu nešto ne bi bilo u redu", kazao je Nježić za "Nezavisne".
Za snimanja ne može da kaže da su bila naporna iako su bila dugotrajna, a zato može da zahvali svom iskustvu s fakulteta, jer, kako kaže, tamo nekada provodi i do 14 časova dnevno, tako da je stekao određeno iskustvo u radu.
"Poslije 'Močvare' plan mi je da se maksimalno posvetim fakultetu. Trebalo mi je vremena da se prilagodim na kamere, ali i u tome mi je pomoglo iskustvo s fakulteta. U suštini, trebalo mi je ovo da vidim kakav je taj život izvan fakulteta, jer vjerujte mi, svaku ciglu ove ustanove volim i najveći dio svog dana provodim baš unutar te zgrade. Moj fakultet je za mene moje veliko utočište, tu su svi profesori kojima neizmjerno vjerujem i za koje znam da će da mi uvijek čuvaju leđa, to je fabrika koja radi na nama, a jako nas je malo, i to je ono što je dragocjeno", rekao je Nježić.
Iskoristio je priliku i da kaže nešto o svojoj klasi i profesorici kojoj, kako je rekao, ne može dovoljno da zahvali na onome što radi za njega i njegove kolege s klase.
"Moja profesorica je fenomenalan učitelj glume, koja ne samo da nas uči glumačkom zanatu, nego nas uči životu i dijeljenju dara kojeg imamo. Na klasi imamo samo dvoje ljudi iz Beograda, ostali smo raštrkani, Banjaluka, Herceg Novi, Niš, Užice i tako dalje, tako da je ta naša trupa zaista zanimljiva. Deset različitih mentaliteta, vaspitanja, pogleda na svijet, što mislim da je predivno i oni mi pružaju sigurnost i podršku, dokaz da nisam sam u ovome. Oni su moj oslonac i radujem se svemu što slijedi u budućnosti", zaključio je Nježić.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.