Film "Stalker" Andreja Tarkovskog predstavlja sjajni i uzvišeni pečat filmskih dostignuća. Međutim, režiserov posljednji sovjetski film, snimljen u postindustrijskoj pustoši u Estoniji, možda je takođe ubio reditelja, njegovu suprugu i neke članove glumačke ekipe.
Izdan 1979. godine, "Stalker" je istovremeno sumoran, čaroban i zapanjujuće lijep. Smješten u postapokaliptičnu pustinju, film govori o unajmljenom vodiču - Stalkeru - koji vodi profesora i pisca u Zonu, zabranjeno mjesto neodređene i drevne katastrofe.
Na kraju pronađu put do sobe za koju se kaže da sadrži nečije najdublje želje. Osim što je refleksija o religiji i savremenim političkim strepnjama, čini se da film predviđa nuklearnu katastrofu u Černobilu 1986. godine, koja je dovela do formiranja zone isključenja oko Pripjata u Ukrajini.
Predviđenje vizije Tarkovskog proželo je "Stalkera" snagom mita, kao da je to neko drevno upozorenje iz dubine zemlje.
Iako, ako je to bilo zamišljeno kao upozorenje, sam Tarkovski nije obraćao pažnju. Zaista, cijena koju je režiser platio da napravi ovo zadivljujuće umjetničko djelo, vjerovatno je prevelika. Nakon što ga je zemljotres prisilio da odustane od snimanja u Tadžikistanu, Andrej i njegova ekipa preselili su se u napuštenu hidroelektranu u Estoniji, gdje je nezadovoljni reditelj odlučio snimiti minimalističku verziju scenarija.
Prema snimatelju zvuka Vladimiru Šarunu, smrt Tarkovskog 1986. godine, njegove supruge Larise i Anatolija Solonjicina (koji glumi pisca) uzrokovana je kontaminacijom iz hemijske tvornice smještene uzvodno od seta.
"Snimali smo u blizini Talina u području oko male rijeke Jagala s napola funkcionalnom hidroelektranom. Uz rijeku je bila hemijska tvornica i izlivala je otrovne tekućine nizvodno. Postoji čak i ovaj kadar u 'Stalkeru', snijeg pada ljeti i bijela pjena pluta niz rijeku. Zapravo je to bio neki užasan otrov", prisjetio se Šarun 2001. godine.
Snimatelj zvuka je zaključio da je smrt raznih članova ekipe posljedica odluke Tarkovskog da snima u Estoniji.
"Mnoge žene u našoj ekipi imale su alergijske reakcije na licu. Tarkovski je umro od raka i Tolja Solonjicin takođe. Da je sve to povezano s lokacijom snimanja 'Stalkera', postalo mi je jasno kada je Larisa Tarkovskaja umrla od iste bolesti u Parizu", dodao je Šarun.
Toliko godina kasnije, "Stalker" ostaje jedan od vjerovatno najljepših sovjetskih filmova svih vremena.
Mnogi bi bili spremni otići i dalje i utvrditi da se radi o jednom od velikih filmskih remek-djela. Čovjek se pita da li je Tarkovski, koji je tako snažno vjerovao da je svrha čovjeka na zemlji stvaranje velikih umjetničkih djela, znao da dovodi u opasnost vlastiti život i živote svoje ekipe i odlučio to ignorisati.
Možda je Tarkovski bio spreman žrtvovati zemaljsko postojanje za apsolutno uspješan pokušaj besmrtnosti.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.