BANJALUKA - Projekcija filma Frica Langa "Ubica M" biće održana u Vijećnici Kulturnog centra Banski dvor u utorak, 22. septembra, u 19.30 časova, a razgovor o filmu nakon projekcije vodiće dramaturg Slaviša Radan.
Kako Radan kaže, Fric Lang jedan je od najpoznatijih pripadnika njemačke škole ekspresionizma, rođen u Beču 1890. godine.
"Roditelji su mu bili katolici. Majka je rođena Jevrejka, ali je prešla u katoličku vjeru i odgajala Frica u duhu katolicizma. Kasnije, kroz život, Lang se predstavljao kao rođeni katolik. Na početku Prvog svjetskog rata služio je vojnu službu u austrijskoj vojsci i borio se u Rusiji i Rumuniji, gdje je ranjen tri puta. Dok se oporavljao 1916. godine, zapisivao je neke ideje i scenarije za filmove. Kratko vrijeme je radio u bečkom pozorištu, prije nego je angažovan kao scenarista. To je trajalo kratko, ubrzo je počeo da radi kao režiser u njemačkom filmskom studiju UFA, a kasnije i u Nero filmu", navodi Radan. Godine 1920, dodaje dramaturg, Lang je upoznao Teu von Harbo, svoju buduću ženu.
"Zajedno su pisali scenarije za skoro sve njegove filmove od 1921. do 1933. godine. Nestabilna društveno-ekonomska situacija u Njemačkoj nakon Prvog svjetskog rata dovela je do socijalne bijede, raspada moralnih vrijednosti i kolektivnog osjećaja poraza, pa je većina njemačkih filmskih stvaralaca prestala prikazivati stvarnost i okrenula se fatalizmu i fantastici. Produkt tog vremena je i 'Metropolis', film bračnog para Lang, nastao 1927. Krajem 1932. godine nastaje 'Testament doktora Mabuzea', ne mnogo prije nego je Nacionalsocijalistička njemačka radnička partija došla na vlast, januara 1933. godine", navodi Radman, dodajući da je novi režim vrlo brzo zabranio film (već do 30. marta), smatrajući ga provokativnim.
Lang je naveo, ističe Radman, da ga je ministar propagande Jozef Gebels pozvao u svoju kancelariju i obavijestio da je film zabranjen, ali mu je ipak, impresioniran njegovim radom, naročito filmom "Metropolis", ponudio poziciju direktora njemačkog filmskog studija UFA.
"Lang je bio zabrinut zbog svog jevrejskog nasljeđa - prema Nirnberškim zakonima, mogao je biti identifikovan kao Jevrej. Pritom je njegova žena Tea podržavala naciste (čak je kasnije 1940. pristupila vodećoj partiji), te se ubrzo razveo i napustio zemlju 1934. godine, otišavši u Pariz. Remek-djelo 'M' prvi je Langov zvučni film, pa stoga u njemu nema nepotrebnih dijaloga. Mnogo je dugačkih kadrova u kojima se ništa ne govori - poput scena pri kraju filma kada hvataju ubicu", piše Radman.
Priča se, dodaje on, temelji na stvarnim događajima opisanim u novinskoj reportaži izvjesnog Egona Jakobsona.
"Lang, koristeći ekspresionističku tradiciju (izrazito izvještačen dekor, igre svjetla i sjene, neobični uglovi snimanja), noćne more i strahove, sa velikim majstorstvom, prebacuje na filmsko platno. Snažnom vizuelnošću i vrlo kreativno upotrebljavajući zvuk, sugestivno gradi tjeskobnu i paranoičnu atmosferu unutar povećanog dramskog intenziteta. Tako jasno pokazuje svoj formalistički precizan pristup svakom svom projektu, kako sa vizuelne, tako i sa narativne strane. Svaki kadar je izrazito promišljen, poput onog stavljenog na naš filmski plakat (u kome se odozdo snima inspektor policije), što predstavlja primjer eksperimentisanja sa perspektivom - kamera odozdo", ističe Radman.
On dodaje da je kadar izuzetno groteskan, vjerovatno i provokacija - snima inspektorovo međunožje (moguće vanjsko prikazivanje njegove duševne nutrine), što se ni dan-danas, na filmu ne može lako vidjeti.
"Lang je cijeli svoj opus temeljio na naglašenim suprotnostima - svjetla i tame, javnog i skrivenog, racionalnog i iracionalnog, zakona i kriminala (u 'M', pogotovo voljnog i sudbinskog). I tako, kroz temeljne osjećaje (strah, tjeskoba, mržnja, pa i ljubav), gledamo čovjekov unutrašnji svijet. Naročito je zanimljiva mogućnost iracionalnog i sudbinskog... u ovom svijetu, obilježenom okrutnim silama zla, u mističnoj igri moćnika, žrtava i sudbine. I to ponajprije u filmu koji ćemo gledati. U kome izopačenje vidljivih aspekata vanjskog svijeta simboliše rastrojenost unutrašnjeg, duševnog života protagoniste - podvojene ličnosti", zaključuje Radman.