Film i serije

Hrvati napljuvali "Tomu"

Hrvati napljuvali "Tomu"
Foto: N.N. | Hrvati napljuvali "Tomu"
N.N.

Film "Toma" već nekoliko nedjelja je u žiži javnosti, a sada se na internetu pojavila piratska verzija, koja je napravila haos na društvenim mrežama.

Dok su neki gledali film i po nekoliko puta, hrvatski kritičari su objavili tekstove u kojima tvrde da su "maske odvratne, ali da će se film ipak gledati".

Prva kritika objavljena je na portalu Index i u njoj autor tvrdi da je "odrastao u kulturi u kojoj nije mogao izbjeći Tomine pjesme", ali da je, objektivno, "film patetično igranje s nostalgijom".

"Ono što će vam prvo upasti u oči jesu loše (tačnije, odvratne) maske, zbog kojih glumci mahom izgledaju kao oni mrtvaci iz kultnog Sabirnog centra".

"Estetski je na nivou pjesama glavnog lika - dakle, umoran od života, pa idemo u kafanu da razbijamo čaše do zore. Takav pristup životu u filmu kroz tragični lik Ljiljane dobija čak i filozofsko opravdanje – i jedna od poruka filma je da je bolje cunjati po beogradskim kafanama i razbijati čaše uz Tominu muziku nego biti smrtno ozbiljan doktor koji liječi ljude od raka".

Autor teksta o filmu Dragana Bjelogrlića u "Slobodnoj Dalmaciji" Tominu smrt poredi sa smrću Jugoslavije i tvrdi da "uprkos vještačkim nosevima koje smo vidjeli, udara u kafansku dušu".

"Nedugo prije odjavne špice Toma posvećuje sarajevski koncert 1991. "za sve kojih više nema i za ono čega više neće biti" i to kao da je Bjelogrlićeva režijska zvijezda vodilja, zalog velike gledanosti filma, inače rijetkog i sasvim finog primjerka biografske drame na ovim prostorima. Može kraljica sevdalinki Silvana Armenulić (upečatljiva Tamara Dragičević) u jednoj sceni reći "ne biraš ti publiku, nego publika tebe", ali "Toma" je, dakle, ciljano birao najširi krug gledalaca".

"Rječju, "Toma" umije biti autentičan nezavisno od vještačkih noseva i perika, udariti u kafansku dušu i, uprkos "kalkulaciji", pogoditi iskrenu emociju i melanholiju, ne samo Zdravkovićevu balkansku, već i univerzalnu.

Holivudski zašećerena biografska drama ima melos balkanske narodnjačke gorčine, tuge i tragike, dovoljno da prizemlji ponekad povišenu melodramu na rubu patetike. "Ne ide slatko na rakiju", kaže Toma u jednoj sceni, ali rakija ide na slatko u filmu koji, poput glavnog lika, pjeva iz duše i zanimljivo prelama Zdravkovićevu smrt sa smrću Jugoslavije. S njima kao da je umrla i narodna muzika kakvu pjeva "Toma".

(Magazin Novosti)

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije