Da kreativnost i želja za radom nemaju granice dokazuje mlada rediteljka Karmen Obrdalj iz Mostara, čiji je kratki dokumentarni film "Zašto mama vazda plače?" nedavno nagrađen na "Youki International Media Festivalu" u Velsu u Austriji.
Ovo je osmo priznanje za mladu autorku, koja je student Akademije umjetnosti Univerziteta u Banjaluci, na Katedri za režiju.
Žiri pomenutog festivala je obrazlažući nagradu napisao kako su oduševljeni mladom rediteljkom.
"Oduševio nas je ovaj mladi kinematografski glas i zaintrigirano nastavljamo pratiti kuda će se ona kretati u budućnosti", naveli su između ostalog.
Kroz 15 minuta dokumentarca "Zašto mama vazda plače?" gledaoci imaju priliku da prate priču djevojčice koja se prisjeća svega što ju je pritiskalo za vrijeme rata u BiH, kada su njeni roditelji bili razdvojeni.
Obrdaljeva u razgovoru za "Nezavisne" priznaje da joj prija ova nagrada, kao i da joj je najveća želja da se nastavi baviti filmom.
NN: Vaš film "Zašto mama vazda plače" ovjenčan je osmom nagradom na festivalu u Austriji. Koliko Vam kao mladom autoru znače priznanja?
OBRDALJ: Selekcija je bila vrlo bogata, i po brojnosti, i po kvalitetu filmova. S obzirom na to nisam očekivala nagradu i oduševilo me kad sam primila vijest... A svaka nagrada mi je jako značajna.
NN: Riječ je o dokumentarcu koji iz Vaše vizure prikazuje priču djevojčice u ratu u BiH. Koliko Vam je važno što je negdje i ta lična priča zabilježena na ovaj način?
OBRDALJ: To je priča jedne obitelji čija su pisma poslužila kao scenarij za film. Neke od tih pisama vidimo i u filmu. To je priča koju sam pokušala ispričati iz prvog lica i, naravno, tu sam umiješala i neka svoja lična sjećanja. Nije baš moja lična priča, ali sam pokušala ispričati lično, kako bih je približila publici.
NN: Koliko je trajao proces rada i koliko je on bio zahtjevan ili, pak, prijatan za autorsku ekipu?
OBRDALJ: Cjelokupan proces je trajao osam mjeseci, s tim da to uključuje i produkciju i postprodukciju, a radili smo oko pet mjeseci na pisanju, čitanju pisama i svega. Snimanje nije bilo pretjerano zahtjevno. Ono je trajalo deset dana i bilo nam je predivno. S obzirom na to da je u pitanju dokumentarni film nismo imali mnogo pritiska, a kasnije je montaža protekla odlično jer sam imala dobrog suradnika - Aleksandra Jurića, koji studira sa mnom na Akademiji. Takođe je i snimateljka Jana Vuković bila na visini zadatka, tako da kad imate super suradnike ništa nije teško.
NN: I dalje ste student na Akademiji umjetnosti Univerziteta u Banjaluci. Koliko Vam je ona dala dobar osnov za bavljenje režijom i koliko ste zadovoljni procesom rada na istoj?
OBRDALJ: Akademija je dobra za početak i za neko oblikovanje što se tiče rada na filmu. Ja sam jako zahvalna što imam super profesore Sašu Hajdukovića i Marka Šipku, koji su kvalitetni ljudi i profesori i koji su me oblikovali ne samo kao nekoga kome su pokazali zanat, već i kao osobu. Što se tiče Katedre režije, mislim da je fenomenalna i preporučila bih svima koji žele da se bave filmom da upišu akademiju u Banjaluci.
NN: Da li već imate neke planove za nove projekte?
OBRDALJ: Trenutno radimo na postprodukciji kratkog filma, koji je subvencioniralo Ministarstvo prosvjete i kulture RS. Riječ je o kratkometražnom igranom filmu i nakon toga slijedi diplomski film, pa ću poslije vidjeti...
NN: Kakvi su Vam planovi i želje nakon završetka akademije, da li ćete ostati u BiH ili ćete svoj put nastaviti negdje vani?
OBRDALJ: Što se tiče usavršavanja i rada na filmu, jedina želja mi je da mi se pruži prilika da radim filmove, bilo ovdje ili negdje vani.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
