Film i serije

Paskaljević: "Kad svane dan" ima šanse za prvih pet

Paskaljević: "Kad svane dan" ima šanse za prvih pet
Paskaljević: "Kad svane dan" ima šanse za prvih pet

Proslavljeni režiser Goran Paskaljević, čiji je film "Kad svane dan" ovogodišnji srpski kandidat za "Oscara", kaže da očekuje da njegovo ostvarenje uđe među prvih pet.

"Veoma sam zadovoljan, jer je moj film ogromnom većinom glasova izabran za srpskog kandidata za 'Oskara'! Američka distribucija nam je dosta jaka, a putujemo i u Toronto, koji je jedan od najvećih festivala, a gdje će biti prikazani i filmovi Hanekea, Kiarostamija, novi Bertoluči... Ne treba zaboraviti da film srpske produkcije četiri decenije nije ušao među pet filmova za nagradu 'Oskar'", rekao je Paskaljević.

On je podsjetio da Američka filmska akademija, koja dodjeljuje nagradu "Oscar", između 70 i 80 filmova bira pet filmova koji će biti nominovani za tu nagradu i zatim svih 5.000 članova Akademije gleda nominovane filmove i tajnim glasanjem odlučuje koji će film dobiti nagradu.

"Kad svane dan" je, naime, juče izabran u konkurenciji još dva filma - "Parade" Srđana Dragojevića i "Ustaničke ulice" Miroslava Terzića, a odluka je rezultat glasanja Stručnog odbora Akademije filmske umetnosti i nauke Srbije.

Film je imao pretpremijeru u Kragujevcu, a svjetsku premijeru će 9. septembra doživjeti u Torontu, u zvaničnoj selekciji "Velikani filma današnjice". Riječ je priči o holokaustu u logoru "Staro sajmište", koji se u Drugom svjetskom ratu nalazio na teritoriji današnjeg Novog Beograda, a glavnu ulogu, 72-ogodišnjeg profesora muzike u penziji Mišu Brankova, iznio je Mustafa Nadarević.

NN: Premijera je uskoro u Torontu, a Vi ćete biti među 15 najboljih svjetskih režisera! To mora da je posebna čast?

PASKALJEVIĆ: Imao sam tu čast već sa nekoliko mojih filmova koji su igrali u selekciji "Masters" u Torontu, ali ove godine sam posebno uzbuđen pošto mi je stalo da moj film "Kad svane dan" doživi uspeh kod šireg svetskog gledališta. Na neki način ovaj film je kao neka vrsta misije. Svi ti stradalnici u logoru "Staro sajmište" pali su u zaborav. Ovaj film je posvećen oživljavanju uspomene na njih.

NN: Pretpremijera je bila u Kragujevcu. Zašto baš u tom gradu?

PASKALJEVIĆ: Kragujevac je dao dosta nevinih žrtava za vreme Drugog svetskog rata, veliki deo porodice koscenariste Filipa Davida streljan je u Šumaricama, a njegova dva brata od ujaka odvedena su iz Kragujevca u logor "Staro sajmište" i tamo završila u gasnom kamionu "dušegupka". A zašto sve mora da se premijerno događa u Beogradu? U Kragujevcu je publika željna događaja. Tu se dogodilo nešto što se retko, skoro nikada ne događa u  beogradskom Centru "Sava" - Mustafu Nadarevića su pozdravili tako što su ustali sa svojih sedišta dok su gromoglasno aplaudirali.

NN: Kako je došlo do saradnje na scenariju sa piscem Filipom Davidom?

PASKALJEVIĆ: Sa Filipom sarađujem od mojih prvih profesionalnih koraka. Bio je to polučasovni film "Legenda o Lapotu". Filip je postao urednik dramskog programa na Radio-televiziji Beograd i izabrao je moj scenario za realizaciju. Prvenac i njemu i meni.

NN: Ovo je u novijoj istoriji Srbije možda i jedini film koji se bavi holokaustom i koji otvara temu logora "Staro sajmište". Zbog čega ste izabrali tu temu?

PASKALJEVIĆ: Pre svega, ovu sam temu izabrao zato što je to jedino mesto holokausta u Evropi koje nije dostojno obeleženo. Sedamdeset godina niti jedna vlast se nije pobrinula da tamo napravi dostojanstven memorijalni centar jevrejskim, romskim i srpskim žrtvama, verovatno jer su ih većina bila civili, a ne ratni heroji i pobednici.

NN: U prvi plan u filmu izbijaju sebičnost i ravnodušnost prema zločinima, čega i danas ima. Kao što jedan lik u filmu kaže: "Zločini se ponavljaju, zločinci opstaju nekažnjeni, a ravnodušnost sveta ostaje".

PASKALJEVIĆ: Da. To je na neki način osnovna maksima filma. Ali ne radi se samo o našim ljudima, zaborav je prisutan svuda i zbog toga jer nismo ništa naučili iz istorije, zločini će se, nažalost ponavljati.

NN: Glavnog lika u filmu igra Mustafa Nadarević, koji je "zamijenio" Vašeg stalnog saradnika Lazara Ristovskog. Koliko je teško ili lako bilo raditi sa njim?

PASKALJEVIĆ: Nije Mustafa nikoga zamenio. Jednostavno, da on nije prihvatio ulogu možda filma ne bi ni bilo. Od samog početka sam video samo njega kao jedini mogući izbor za ulogu profesora u mom filmu. Sa njim je pesma raditi, pre svega zato što je divan čovek i vrhunski profesionalac sa ogromnim iskustvom. Istina, nije mu bilo lako, jer smo slutili da je njegova supruga Slavica na kraju života.

NN: U svojim posljednjim filmovima se bavite "teškim temama" - ljudskim predrasudama, međunacionalnim sukobima… Ima li u Vašim idejama mjesta za neku veseliju temu?

PASKALJEVIĆ: Moji prvi filmovi su puni humora. Setite se "Čuvara plaže u zimskom periodu", "Psa koji je voleo vozove", "Varljivog leta"... Ali, valjda se vreme promenilo pa sam se promenio i ja. Obećavam da ću razmišljati o nekoj novoj komediji, pomalo gorkoj kao i sve moje dosad.

Lijek za Balkan

NN: Mnogi "Bure baruta" smatraju Vašim najboljim filmom. Jedni su govorili da prikazuje ono najgore balkansko, a drugi da je baš to Srbija i Balkan! Sa kojom konstatacijom se Vi slažete?

PASKALJEVIĆ: Eto, setite se da se publika grohotom smejala kada su gledali "Bure baruta", iako je obilovao scenama nasilja. Taj film je bio lekovit ovde na Balkanu, čini mi se.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije