BEOGRAD - U Ruskom domu u Beogradu večeras je premijerno prikazan dokumentarno-igrani film "Pečat braće Ljubavića" snimljen povodom 500 godina od osnivanja srpske Goraždanske štamparije, prve na prostoru današnje BiH.
Film je rađen u koprodukciji Kinoteke Republike Srpske i Radio-televizije Republike Srpske, a kako je istakao direktor filma Snježan Lalović, riječ je o filmu identiteta snimljenom sa ciljem da ga vidi što više mladih i da budu ponosni na svoje pretke.
"Mogu da budu ponosni na ono što su njihovi preci ostvarili i šta su sve bili u stanju da istrpe da bi u jedno malo Goražde, odnosno, manastir Sopotnicu, donijeli štamparsku presu i pune četiri godine umnožavali crkvene knjige na ćirilici", rekao je Lalović.
On je naglasio da su Srbi na tom prostoru imali štampariju prije Srbije i Rusije i mnogih drugih zemalja i podsjetio da su je braća LJubavići donijeli iz Venecije samo pedesetak godina nakon pojave Gutenbergove štamparije, što bi, u današnjem dobu, bilo tri dana nakon izuma štamparske prese.
"Imali smo dosta problema da napravimo film, prije svega zato što smo ga počeli raditi u vrijeme korone, pa nismo mogli da posjetimo na vrijeme sva ona mjesta koja su nam bila značajna za snimanje. Ali, uspjeli smo da snimimo Veneciju, odakle su /braća LJubavići/ krenuli, da snimimo Pakrac, gdje se nalaze najstarija izdanja Goraždanske štamparije. Snimali smo i u Republici Srpskoj i Srbiji", rekao je Lalović.
Režiser Slobodan Simojlović naveo je da je istraživanje u pripremama za film počelo prije nekoliko godina, a zasnivalo se na saradnji sa lingvistima. On je ukazao da je i jezik filma interesantan.
"Pokušali smo da istražimo naš nekadašnji jezik, sve do dubinske strukture, do onih trenutaka kada se naš jezik nije razlikovao mnogo od ruskog. Dobar deo filma je na crkvenoslovenskom jeziku i on će pokazati koliko su mlade generacije spremne da ga dožive kao svoj jezik, svoj film", rekao je Simojlović.
Cilj je bio, kako je naveo, da ono što je bila kratka istorijska lekcija, pokušaju da "razigraju" i na scenu dovedu prave heroje, a to su braća LJubavići sa kraja 15. i početka 16. vijeka.
"Braća LJubavići su napravili, za to doba, izuzetno požrtvovano delo, morali su da proputuju mnogo i da se bave i izumom koji je epohalan koliko i, recimo, internet za ovo naše doba", naglasio je Simojlović.
To vrijeme, dodao je on, bilo je vrijeme kraja srpskog plemstva, koje se povlači pred posljednjim udarima Turaka u Vlašku, kada nedostaju bogoslužbene knjige.
"Ono na šta smo posebno ponosni jeste da su ruske bogoslužbene knjige uzele za osnov ove bogoslužbene knjige iz Goražda, jer su goraždanski štampari štampali i u Rumuniji. I jedna ruska delegacija u 18. veku odlazi u Rumuniju i kaže: `To su veoma stare knjige, Srbi iz njih služe već stotinu godina`", naveo je Simojlović.
Predstavništvo Republike Srpske u Srbiji pružilo je podršku u realizaciji projekcije, na početku koje se obratio i viši savjetnik u Ruskom domu Georgij Engelhart, istakavši da ova priča pokazuje razmjere kulturnog i stvaralačkog potencijala predaka današnjih Srba.
On je primijetio da je Rusija prvu štampariju dobila tek skoro pola vijeka nakon Srba i Goraždanske štamparije.
Goraždanska štamparija, osnovana 1519. godine, prva je na prostoru današnje BiH i, poslije Cetinjske štamparije Crnojevića, najstarija na Balkanu i uopšte kod Južnih Slovena.
Braća Teodor i Đurađ LJubavić su ćirilička slova za potrebe šamparije izradili u Veneciji odakle su ih donijeli u Goražde, gdje je štamparija osnovana u srpskom manastiru Sopotnici.
Manastir je zadužbina srpskog srednjovjekovnog vlastelina iz 15. vijeka, hercega Stefana Vukčića Kosače, osnivača Vojvodstva Svetog Save, kasnije, po njegovoj tituli nazvanog Hercegovina.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.